Vlaknasti optički dronovi u Ukrajini: Razvoj, područja primjene i utjecaj

Uvod i pozadina

Držani dronovi s vlaknima – UAV-ovi koji komuniciraju pomoću fizičkog optičkog vlakna umjesto radija – pojavili su se kao tehnologija koja mijenja pravila igre u ratu između Ukrajine i Rusije. Iako koncept vođenog oružja žicom nije nov (protuoklopne rakete vođene žicom kao što su američki TOW i izraelski Spike koriste se desetljećima), primjena optičkih vlakana na dronove nova je inovacija koja je ubrzana potrebama bojišta. Prije rata takvi “dronovi vođeni žicom” činili su se nepraktičnima ili nepotrebnima, ali je ruska intenzivna upotreba elektroničkog ometanja brzo promijenila to mišljenje. Prvi prototipovi dronova povezanih vlaknima pojavili su se 2023. s obje strane, ruske i ukrajinske, a do 2024. tehnologija je počela operativno koristiti. Ovo izvješće opisuje razvoj dronova na optička vlakna, njihove vojne i civilne primjene u Ukrajini, tehničke specifikacije, taktičke upotrebe, prednosti komunikacije, otpornost na elektroničko ratovanje, ključne proizvođače te usporedbe s drugim vrstama dronova.

Vojne primjene dronova na optička vlakna u Ukrajini

Rusko uvođenje: Rusija je prva u ovom ratu masovno upotrijebila dronove na optička vlakna s prikazom iz prvog lica (FPV). Prvi poznati model bio je “Knyaz Vandal Novgorodsky”, razvijen od strane ruske dobrovoljačke tehničke grupe (Ushkuinik) pod vodstvom Alekseja Chadajeva kyivindependent.com. Korišten je oko kolovoza 2024. u ruskoj Kurskoj oblasti kako bi suzbili ukrajinsku operaciju, i pokazao se vrlo učinkovitim u napadima na ukrajinske trupe i konvoje opskrbe. Ruske snage koristile su ove vezane FPV “kamikaze dronove” za nadzor i napad na ukrajinske logističke lance, čineći raspoređivanje trupa u Kurskoj džepu gotovo nemogućim. Jedan ukrajinski bolničar opisao je kako im je “logistika jednostavno kolabirala; dronovi na optička vlakna nadzirali su sve ceste, nije bilo moguće isporučiti streljivo ili zalihe”. Do kraja 2024. i početka 2025. Rusija je imala elitne dron jedinice (npr. jedinice s kodnim imenima “Rubicon” i “Sudny Den”), iskusne s FPV dronovima na optička vlakna, koje su preusmjerene u istočnu Ukrajinu (Donjeck oblast) za jačanje ofenziva oko uporišta poput Pokrovska i Toretska. Pretpostavlja se da su ruski dronovi na vlakna odigrali ključnu ulogu u izbacivanju ukrajinskih snaga iz Kurske džepa time što su premještanje učinili preopasnim.

Ruski dronovi na optička vlakna obično su FPV kvadkopteri koji nose eksplozivno punjenje (često prepravljene RPG bojeve glave ili manje bombe) i vuku dugi kolut optičkog vlakna. Jedan zaplijenjeni ruski primjerak imao je duljinu koluta od ~10,8 km (≈7 milja) vlakna. Ruski modeli pokazali su domet i do 20–30 km i visoku pouzdanost: ukrajinska obavještajna služba navodi da su ruski dronovi na vlakna imali 80 % uspješnosti na 20 km dometa (većina neuspjeha bila je uzrokovana ljudskim pogreškama pilota). Ovo premašuje rane ukrajinske dronove na optička vlakna, koji su inicijalno imali tek 10–30 % uspješnosti na 15 km. Razlog je tehnički: ruski su inženjeri ulagali u komunikacijsku tehnologiju više klase – s 1490–1550 nm valnom duljinom za vezu (manji gubitak signala) i digitalnim IP kamerama s posebno prilagođenim softverom s OpenIPC-a, te odašiljačima većeg napona uasvision.com uasvision.com. Time su ruski dronovi na vlakna imali čišći upravljački signal na velikim udaljenostima. S druge strane, ukrajinske verzije često su koristile jednu kinesku analogno-digitalnu jedinicu od 1310 nm (što donosi tri puta veći gubitak signala po km) i analogne FPV kamere uasvision.com uasvision.com. Ruski razvoj, iako skuplji, donio je superioran domet i bolju kvalitetu videa.

Ukrajinska prilagodba: Kada je ruska prednost postala očita, Ukrajina je požurila uhvatiti korak u tehnologiji dronova na optička vlakna. Ukrajinski inovatori, inače lideri u drugim tehnologijama dronova, ovaj su put zaostajali. Sredinom 2024. vojska i državni tehnološki inkubatori poslali su hitan poziv domaćim proizvođačima dronova da su FPV dronovi na optička vlakna “hitno potrebni u velikim količinama” i da je država spremna kupovati ih masovno. Ključan događaj bila je operacija ukrajinskih specijalnih snaga u Kursku, ljeto 2024., gdje su se susreli s ruskim dronovima na vlakna; ruski izvori su zabilježili da su ukrajinske jedinice elektroničkog ratovanja mogle ometati sve ruske dronove osim onih na optička vlakna. Ovo otkriće natjeralo je ukrajinsko ministarstvo obrane da ubrza razvoj vlastitih dronova na vlakna.

U prosincu 2024. ukrajinsko Odjeljenje za obrambene inovacije održalo je javnu demonstraciju FPV dronova upravljanih preko optičkog vlakna za visoko pozicionirane zapovjednike. Više od deset domaćih modela predstavljeno je, neki su mogli nositi do 3 kg tereta, a probni letovi demonstrirani su vojnim promatračima. Do početka 2025. deseci ukrajinskih inženjerskih timova razvijali su dronove ili komponente na optička vlakna, uz podršku državnog Brave1 tehnološkog klastera. Ukrajinske tvornice povećale su kapacitete, uz obećanja da, uz dovoljne komponente, mogu proizvoditi tisuće dronova na vlakna mjesečno. Ukrajinski ministar digitalizacije, Mykhailo Fedorov, izjavio je sredinom 2025. da 15 tvrtki sada proizvodi dronove na optička vlakna u Ukrajini.

Ukrajinske postrojbe na prvoj crti počele su koristiti dronove na vlakna krajem 2024., u početku u malim količinama. Zapovjednik 12. specijalne brigade Nacionalne garde (Azov) izjavio je da trenutno manje od 5 % njihovih dronova koristi optičke veze zbog ograničene dostupnosti. Ipak, ti rijetki primjerci imali su veliki učinak. Jedan pilot dronova iz International Legion (“George”) opisao je misiju u jesen 2024. u kojoj je njegov dron na optička vlakna s 1,6 kg eksploziva probio intenzivno rusko ometanje i sletio u podrum s ruskim vojnicima koji su tom prilikom poginuli – što nije bilo moguće radio-upravljanim dronom u toj zoni. Nakon što su putem besprijekornog video-prijenosa vidjeli uspješan napad, njegov tim je shvatio “ogromne posljedice” – “Prvi put kad sam koristio optičko vlakno, više nikad nisam želio letjeti s običnim [radio]”, rekao je. Dronovi na vlakna posebno su korisni na bojištima s jakim elektroničkim ratovanjem kao što su Bahmut i Donbas. Početkom 2025. ukrajinske FPV jedinice (npr. jurišno poduzeće Achilles iz 92. brigade i Azovova dron bataljuna) redovito koriste dronove na vlakna u ključnim operacijama, premda žele povećati dostupnost.

Taktički značaj: Na bojištu se FPV dronovi s optičkim vlaknima uglavnom koriste kao jednokratno oružje (kamikaza-dronovi u čekanju) te za izviđanje i napad na kratkim udaljenostima. Često lete nisko i mogu se s izuzetno visokom preciznošću usmjeriti na ciljeve poput oklopnih vozila, skloništa pa čak i kroz prozore i vrata. Ukrajinski operateri naglašavaju da ovi dronovi omogućuju napade u situacijama koje ranije nisu bile moguće za FPV-e: “Izvrsni su kad trebaš uletjeti u zgradu poput hangara da vidiš unutra i napadneš izravno… [ili] letjeti šumom”, prema voditelju FPV tima ukrajinske Achilles jedinice. Budući da dronovi na vlakna ostaju upravljivi i u gustoj urbanoj ili šumskoj sredini (gdje radiodronovi gube signal), područja koja su nekada bila sigurna od dronova – šume, zakloni unutar građevina – više nisu sigurna. U jednoj anegdoti, ukrajinski vojnici su ispričali kako su se nekad mogli relativno sigurno kretati uz rubove šumskih cesta (jer lišće blokira radio-signal dronova), dok sada ruski FPV dronovi s vlaknima mogu zavijugati kroz šumu bez problema.

Možda se najveći utjecaj vidi u borbi protiv sredstava EW (elektroničkog ratovanja). Tijekom 2024. obje su strane uložile mnogo u skupe sustave ometanja za zaštitu tenkova i položaja od roja radioupravljanih FPV dronova. Dronovi na optička vlakna u osnovi su učinili ta sredstva ometanja beskorisnima. Ukrajinske i ruske EW jedinice ponekad su ometale i vlastite dronove (nekoliko timova u istoj zoni slučajno su se međusobno ometala), što nestaje kod dronova na vlakna. Do 2025. dronovi na vlakna smatrani su “oružjem koje oblikuje čitave operacije” na nekim bojištima. Snimke iz proljeća 2025. pokazuju ukrajinske ceste prekrivene mrežastim stazicama i polja posuta svjetlucavim ostacima vlakana – novi simboli krajolika bojišta. Obje strane priznaju da su ti neometivi dronovi postali ključna sposobnost, usporediva s artiljerijom kada je riječ o mogućnosti pogoditi ciljeve u bilo kojem trenutku.

Civilne i neborbene primjene dronova na optička vlakna

Osim izravnih borbenih uloga, dronovi na optička vlakna našli su specifične, neborbene primjene u Ukrajini, prvenstveno u logistici i potencijalno civilnom sektoru gdje je potrebna pouzdana povezanost. Upadljiv primjer je korištenje robota za kopneni prijevoz upravljanih vlaknima (UGV) za dostavu zaliha trupama na prvoj crti. Tijekom 2025. ukrajinske jedinice uvele su male robotske gusjeničare (opisane kao “minijaturni nelakirani tenkovi”) koji prevoze 100–150 kg streljiva, hrane i goriva do izloženih položaja, upravljani putem optičkog vlakna. Ovi zemaljski dronovi, daljinski upravljani putem kabela, preuzeli su mnoge opasne transportne zadatke koji bi u protivnom izložili ljudske vozače napadima neprijateljskih FPV dronova. “Koristimo dronove da pobjegnemo od dronova”, našalio se jedan vojnik – odnosi se na to da koriste svoje kopnene dronove na vlakna kako bi izbjegli ruske leteće FPV dronove koji love vozila za dostavu. Optička veza čini UGV-ove neosjetljivima na ometanje ili prisluškivanje i jamči da mogu biti upravljani čak i na fronti prepunoj EW sustava. Ako kopneni dron bude uništen neprijateljskom vatrom (ili čak lutajućim psima, što se dogodilo), nema gubitka života. Ova inovacija se smatra spasiteljem života za održavanje trupa pod velikom prijetnjom dronovima.

Vlaknasta optička veza također je temeljno korisna u civilnim scenarijima gdje je radiokomunikacija nemoguća. Već prije rata su se roboti i dronovi na kablu koristili za inspekciju tunela, rudnika i cijevi – okruženja u kojima je daljinsko upravljanje putem kabela pouzdanije od radijskog. Rat je ubrzao razvoj takvih sustava. Na primjer, ukrajinske tvrtke sada prilagođavaju teške heksakopter-dronove za bombardiranje za upravljanje preko vlaknaste optike u posebnim misijama (ovi mogu nositi teže terete). Prototip Dronarium Air koristi upravljanje vlaknastom optikom i može automatski preći na GPS navigaciju ili se vratiti u bazu ako se kabel prekine. Ovakvi hitni sustavi mogli bi biti vrijedni za civilne primjene dronova (npr. u područjima katastrofe ili industrijskim inspekcijama) kako bi se osiguralo da se misija ne izgubi zbog pucanja kabela.

Širenje vlaknastih kabela po bojištu čak je dovelo do nenamjerne “civilne” upotrebe od strane životinja. U jednoj nadrealnoj anegdoti, ptice u Donbasu viđene su kako grade gnijezda od vlaknastih optičkih niti sa iskorištenih dronovskih kabela. Jedno gnijezdo napravljeno gotovo u potpunosti od vlaknastog optičkog kabla pronađeno je u blizini Toretska od strane Azovske brigade, što pokazuje koliko je ovaj materijal postao sveprisutan u okolišu.

U budućnosti stručnost koju Ukrajina stekne u vlaknastoj optičkoj tehnologiji dronova može se prenijeti na civilnu industriju nakon sukoba. Sigurni, imuni na ometanja, dronovi upravljani vlaknastom optikom mogli bi biti korisni za održavanje infrastrukture u područjima s velikim ometanjem, ili za policiju i graničnu sigurnost gdje komunikacija može biti namjerno ometana. No, do sada je primarna civilna korist bila neizravna – poboljšani logistički lanci na bojištu (što ima humanitarne posljedice, poput sigurnije dostave hrane i vode vojnicima) i spašeni ljudski životi.

Tehničke specifikacije i mogućnosti vlaknasto-optičkih dronova

Vlaknasto-optički FPV dronovi u Ukrajini su obično modificirani komercijalni quadcopteri ili hexacopteri s dodatnom špulom optičkog vlakna. Okviri dronova često su izrađeni od karbonskih vlakana ili polimera, sa standardnom elektronikom za trkaće dronove i FPV kamerom. Ključne specifikacije uključuju:

• Komunikacijska veza: Tanak optički kabel (najčešće single-mode vlakno) izlači se iz špule dok dron leti. Špula se obično nosi na dronu između okvira i tereta. Uobičajene duljine vlakana su 5 km, 10 km, 15 km, do 20 km. Ukrajinski operateri učinkovito koriste dronove do otprilike 15 km i poznaju uspješne pokušaje na 20 km, dok Rusi navodno koriste špule i do 30 km. Vlakno je izuzetno lagano (špula od 10 km teži oko 0,9–1,2 kg) i vrlo tanko (0,2–0,3 mm promjera), ali jače nego što izgleda – vojno vlakno može imati vlačnu čvrstoću veću od 100.000 psi. Ipak, može puknuti ako je previše opterećeno ili previše savijeno.
• Brzina i upravljivost: Fiber-FPV dronovi su nešto veći i teži od običnih FPV dronova zbog špule i većeg baterijskog paketa. Tipični model može letjeti oko 60 km/h i izvoditi normalne manevre. No, dodatna težina ih čini sporijima i manje okretnima od ekvivalentnih radio upravljanih dronova. Piloti napominju da dronovi moraju biti konstruirani na većim okvirima s jačim motorima kako bi mogli nositi špulu, što smanjuje ubrzanje i čini ih lakšim metama za vatreno oružje. FPV trkaći dronovi (radio-upravljani) mogu postići >150 km/h – fiber dronovi obično ne dosežu te brzine.
• Doseg: Operativni doseg je u osnovi duljina vlaknaste optičke kabele. Uobičajene ukrajinske špule su 10 km; dulje (15–20 km) špule postoje ali imaju veću stopu kvara ako tehnologija nije visoke kvalitete. U praksi, dron s 10 km vlakna ima oko 50 % uspjeha do cilja, dok su rani pokušaji na 15 km imali <30 % uspjeha sve dok nisu korištene bolje komponente. Ruski dalekometni vlaknasti dronovi (20 km) bili su vrlo učinkoviti (≈80 % uspjeha). Važno je napomenuti da vlaknasti dronovi – za razliku od radio dronova – ne trebaju slobodnu liniju vidljivosti (line-of-sight) – mogu vijugati iza brda ili ući u zgrade sve dok je kabel intaktan. Nedostatak je što radio dron s mesh-relejima ili satelitskom vezom teoretski može ići puno dalje (stotine km), dok je vlaknasti dron ograničen duljinom kabela.
• Nosivost: Rani fiber-FPV dronovi nose slične borbene naboje kao obični kamikaze dronovi – često male protuoklopne granate ili RPG bojeve glave (~0,5–1,5 kg eksploziva). Sam dron (okvir + baterija + špula) može težiti 5–7 kg, pa je ukupna polazna masa veća nego kod standardnog FPV-a. Neki veći vlaknasti dronovi mogu nositi više; ukrajinska tvrtka BattleBorn navodi da njihovi vlaknasti dronovi mogu nositi od ~1,5 kg do 8 kg eksploziva, ovisno o modelu. Na primjer, veliki heksakopter-bombarder s vlaknastim kabelom može baciti težu bombu ili više granata. No, teški tereti skraćuju vrijeme leta i čine dron još manje upravljivim, pa se većina borbenih primjena fokusira na male, precizne napade. Tereni fiber dronovi na gusjenicama mogu pak prevoziti preko 100 kg budući da imaju gusjenice – no oni su spori UGV-ovi.
• Vrijeme leta: Sama vlaknasto-optička veza ne smanjuje značajno vrijeme leta; ono ovisi o bateriji drona i masi. Tipični FPV kamikaze dron ima oko 10–15 minuta leta. Teži vlaknasti dronovi vjerojatno imaju nešto kraće vrijeme leta s istom baterijom, zbog mase i otpora zraka. Njihove misije su obično kratke (let 5–10 km, uron na cilj). Kabelom napajani promatrački dronovi (gdje dron prima struju iz kabela s tla) mogu lebdjeti znatno duže, ali to su uglavnom stacionarni “aero-tether” sustavi koji se u ovom ratu ne koriste zbog problema s mobilnošću.
• Video/prijenos podataka: Vlakno pruža širokopojasni, visokorezolucijski video prijenos s minimalnim kašnjenjem. Operateri izvještavaju da dobivaju “savršeni video prijenos sve do cilja”, za razliku od analognih FPV radio veza koje često postanu mutne ili prekidaju u završnom napadu. Vlakno omogućuje HD digitalni video bez stvarnog kašnjenja, dajući pilotu jasnu sliku za precizno upravljanje. Ovo je velika prednost – razlog zašto su Rusi počeli koristiti vlakno, jer autonomno upravljanje AI-jem (strojni vid) još nije bilo dovoljno pouzdano, pa se preferira ljudski pilot s čistim videom kyivindependent.com.
• Upravljački sustavi: Obje strane improviziraju upravljačke sustave za vlaknaste dronove. Mnogi koriste COTS (commercial off-the-shelf) upravljačke letove s autorskim firmwareom za primanje komandi putem kabela. Upravljački signal često je Ethernet ili serijski podaci preko vlakna. Rusi su integrirali IP-nadreženu mrežu u dron (media konverter i OpenIPC softver s IP kamerama) uasvision.com, što praktički čini dron čvorom u vlaknasto-optičkoj mreži za upravljanje/video. Ukrajinski operateri isprva su koristili jednostavniji analogni FPV prijenos preko vlakna (otuda i kineski analogno-digitalni pretvarači) uasvision.com. U budućnosti se očekuje više standardiziranih vlaknasto-optičkih upravljačkih modula, vjerojatno s otpornim vlaknastim konektorima i plug-and-play špulama.
• Cijena: Na početku rata, komponente za vlaknaste dronove bile su vrlo skupe. 2023. špula plus optički predajnik iz Kine mogla je koštati do 2.500 $, što je vlakniste dronove činilo skupim oružjem za jednokratnu upotrebu. Krajem 2024., kad su kineske tvornice povećale proizvodnju (vođene velikim ruskim narudžbama), cijene su strmoglavo pale. 2025. 10 km vlaknasti kabel + komunikacijski uređaj košta oko 500 $ (i pada). Potpuni fiber-FPV sada košta oko 1.000–1.500 $, tek nešto skuplje od naprednog radio drona. Ukrajinski zapovjednik naveo je otprilike 1.200 $ po dronu za 10 km model. Domaća proizvodnja to može dodatno sniziti; ukrajinski proizvođači procjenjuju da uz lokalnu proizvodnju špula i montažu, dodatni trošak bude svega 70–140 $ u odnosu na radio (~500–800 $ ukupno). Fiber UGV-ovi (na tlu) su skuplji – npr. set od pet Ratel-UGV-ova s fiber upravljanjem (nosivost ukupno 35 kg) košta ₴1,2 milijuna (32.000 $).

Sažetak tipičnih specifikacija za vlaknasto-optički dron: Predstavnički primjer srednje velikog fiber-FPV drona: quadkopter s ~12–13″ propelerima, ukupne mase ~10 kg uključujući 1 kg borbenog naboja i 1 kg vlaknastog kabela, maksimalna brzina ~60 km/h, efektivni doseg 5–10 km (s 10 km kabela) ovisno o terenu, i cijena oko 1.000 $. Prenosi HD video (1080p) do operatera i praktički je imun na radijska ometanja. Napredniji modeli dosežu 15–20 km ili nosivosti ~5–8 kg, ali su veći i skuplji.

Taktičke prednosti vlaknasto-optičke komunikacije

Upravljanje vlaknastom optikom donosi ogromne taktičke prednosti u ukrajinskom okruženju elektroničkog ratovanja:

• Imunost na radijska ometanja: Glavna prednost je otpornost na RF (radiofrekventna) ometanja. Za razliku od običnih dronova koji ovise o radijskoj vezi podložnoj šumu ili ciljanom ometanju, fiber dron održava fizičku vezu s operaterom. Poznata elektronička ratna oprema ne može ometati signal u optičkom vlaknu. I ukrajinske i ruske snage koriste razne EW sustave (ometanja na vozilima, antidronske štitove itd.) koji su učinkoviti protiv običnih dronova. Fiber dronovi ih zaobilaze sve – “elektronička ratna oprema… jednostavno je neučinkovita” protiv vlakna, prema jednom ukrajinskom zapovjedniku dronova. U testovima, ukrajinski EW stručnjaci uspjeli su uništiti sve neprijateljske dronove osim onih na vlaknastoj vezi. To omogućuje fiber dronovima da prodru kroz guste “elektroničke štitove” oko ključnih položaja. Tako je npr. u bitci za Hlyboke fiber dron prošao kroz intenzivno ometanje i pogodio cilj, dok su svi radijski dronovi zakazali.
• Nevidljivi za RF senzore: Pošto ne odašilju radijske valove, vlaknasto-optički dronovi teže su uočljivi po elektroničkom potpisu. Ni dron ni operater ništa ne odašilju, tako da ih RF skeneri, radiopelengatori ili antidronski monitorači ne mogu detektirati. To je ključno: mnogi ukrajinski sustavi za detekciju dronova (uključujući one koje koristi NATO za pomoć Ukrajini) temelje se na detekciji kontrole ili video veze drona. Fiber dronovi zapravo su radijski tihi “tamni dronovi”. Kako The War Zone navodi: “druga velika prednost vezanog FPV drona je što ne odašilje nikakvu energiju… koja se može uočiti. Ovi elektronički izljevi… mogu biti smrtonosni za operatera ako [neprijatelj] utvrdi njihovu poziciju. Kod FPV drona na kabel nema te ranjivosti.”. U praksi, pilot FPV-a s fiber dronom može djelovati bez straha od otkrivanja elektroničkim izviđanjem – ključno za preživljavanje, jer su Rusi ponekad locirali pozicije ukrajinskih pilota za daljnju paljbu. Fiber dronovi uklanjaju taj rizik.
• Širokopojasna, pouzdana veza: Vlakno nudi brzu vezu s niskim kašnjenjem koja pruža čisti video i brzu reakciju do samog kraja misije. Operateri dobivaju stvarnovremenski prikaz bez prekida čak i u posljednjim sekundama obrušavanja (kad analogni prijenos često zamrzava). Jedan stručnjak je naveo da kabel prenosi kvalitetnu sliku “do samog trenutka detonacije.” Ovaj pouzdani protok dramatično povećava preciznost, jer pilot može sigurno upravljati na male ili pokretne ciljeve. Omogućuje i izviđanje – pilot može detaljno pregledati područje (čak i unutar zgrade) i prekinuti ili promijeniti misiju, što je rizično s autonomnim dronovima. Sve u svemu, vlakno daje “savršeni video prijenos” i pouzdano upravljanje sve dok je kabel cijeli.
• Nepovezanost s linijom radijske vidljivosti: Fiber dronovi mogu doći tamo gdje radio-upravljani ne mogu. Obično FPV dron ima problema ako je operater iza brda ili dron ulazi u zgradu ili gustu šumu, jer radio valovi ne prolaze. Reljef, zgrade i čak zakrivljenost Zemlje ograničavaju domet radio signala. Vlaknasta optika ukida potrebu za slobodnom linijom vidljivosti – dron može doslovno zaobilaziti kutove, ulaziti u podrume, pod guste krošnje itd., sve dok ga kabel prati (ili se ne prekine). Ukrajinski vojnici su primijetili da su prije bili sigurni od FPV napada u gustoj šumi (“šuma blokira radio valove”), no fiber dronovi su to promijenili: “bilo je vrlo teško spustiti [radio] dron usred šume… radio veza nestaje,” ali fiber dron nema taj problem. Ova mogućnost “otvorila” je mete koje su prije bile prirodno zaštićene od dronova. Obje strane koriste to: ruski fiber dronovi u Kursku nadgledali su ceste kroz šume koje su prije bile sigurne za dostavu, dok su ukrajinske specijalne snage koristile fiber dronove za zavirivanje u neprijateljske bunkere ili unutrašnjost prije napada.
• Uklanjanje učinka terena: Osim namjernih ometanja, vlakno rješava i problem gubitka signala na udaljenostima i blizu tla. FPV dron u niskom letu (radi izbjegavanja otkrivanja) često gubi radio vezu jer su antene nisko iznad zemlje, osobito kad se približava cilju. Kako navodi The War Zone, “teško je održati radio vezu… kad [dron] leti nisko nad tlom”; reljefni valovi ili zgrade mogu prekinuti vezu. Upravljanje vlaknasto-optičkom vezom znači da dron može letjeti vrlo nisko ili manevrirati slobodno bez brige o liniji radijske vidljivosti. To je posebno korisno za protuoklopne FPV-e koji lete nisko kako bi izbjegli otkrivanje – taktika koja je sada moguća bez rizika od gubitka kontrole.
• Prednosti u proizvodnji i dostavi: Zanimljivo, vlakno može olakšati neke logističke probleme. Vlaknasto-optički dron ne treba radio prijemnik ni radio predajnik na sebi, što je ponekad bilo teško nabaviti (zbog izvoznih restrikcija na komponente dvostruke namjene). Uklanjanjem radio modula pojednostavljuje se nabava dijelova. Ukrajinski proizvođači su navodili da kad su RF čipovi postali rijetki, vlakno je omogućilo nastavak proizvodnje samo s optičkim dijelovima. Također, budući da fiber dron pouzdano radi u ometenom okruženju, potrebno je manje dronova za isti učinak (jer svaki ima veće šanse za uspjeh), što potencijalno uvećava njihovu efikasnost i opravdava veću cijenu.

Sažeto, vlaknasto-optički dronovi nude otpornu napadačku sposobnost koja može prodrijeti kroz EW zaštitu i dosegnuti svako skrovište. Kako je naveo jedan ukrajinski član medija: “Naći ćemo otporan FPV dron koji može prodrijeti kroz svaki ruski elektronički obrambeni sustav. Upravo takvo oružje [posjedujemo].”. Do sada su se te hvalospjevi pokazali točnima – nijedna strana još nije razvila efikasan elektronički način suprotstavljanja vlaknasto upravljanim dronovima.

Ograničenja i Izazovi za Vlaknaste Optičke Dronove

Unatoč svojim prednostima, vlaknasto optički dronovi imaju značajne nedostatke i ograničenja. Oni zauzimaju specijaliziranu nišu i ne zamjenjuju u potpunosti radijski upravljane dronove. Glavni izazovi uključuju:

• Fizička ranjivost kabla: Optički vlaknasti kabel je potencijalna Ahilova peta. Može se zaglaviti ili puknuti na preprekama u okolišu. Urbana bojišta s ruševinama, drvećem i električnim vodovima predstavljaju labirint u kojem se kabel lako može zakačiti. Ako se vlakno naglo povuče ili prereže, dron odmah gubi komunikaciju. Zabilježeni su slučajevi i nenamjernih prekida i neprijateljskih radnji usmjerenih na presijecanje kablova. U jednom je slučaju ruski kvadkopter zapravo namjerno proletio kroz ukrajinski vlaknasti kabel drona, prerezao ga rotorima i srušio dron. Operateri moraju letjeti s ovom ranjivošću na pameti – izbjegavati oštre zavoje oko uglova i letjeti na određenoj visini kako bi spriječili provlačenje linije preko prepreka. Taktike za to uključuju let na većoj visini i zatim gotovo okomito obrušavanje na cilj (kako bi linija ostala slobodna iznad tla). Ipak, kabel stalno predstavlja rizik i mora se imati na umu.
• Ograničena upravljivost i brzina: “Vezani” karakter ograničava performanse. Kabel koji vuče stvara otpor zraka i može otežati ekstremne manevre. Drugo, konstrukcija drona mora uzeti u obzir težinu i volumen kalema, čime postaje glomazniji. Kao što je već spomenuto, vlaknasti dronovi koriste veće okvire i baterije, što ih čini sporijim i manje okretnim metama. Jedan zapovjednik je rekao da je vlaknasti dron lakše srušiti ručnim naoružanjem nego običan mali FPV, jednostavno zato što je veći i ne može brzo manevrirati. Visoka upravljivost FPV dronova (koji mogu cik-cak letjeti i obrušavati se velikim G-silama) dijelom se gubi. Također, kabel s kalema može uzrokovati malu odgodu u upravljanju ako se opusti, iako vlakno ima minimalnu latenciju – više se radi o tromosti drona. Piloti se moraju naviknuti na drugačiji stil letenja, a neiskusni piloti već su izgubili vlaknaste dronove ne shvaćajući specifičnosti kabla.
• Ograničen doseg: Vlaknasti dronovi ograničeni su na relativno kratke domete u odnosu na neke radio ili satelitski upravljane dronove. Maksimalni doseg je dužina kabla (obično 5–15 km). To pokriva većinu taktičkih scenarija na bojištu, ali znači da vlaknasti dronovi ne mogu izvoditi udare duboko iza neprijateljskih linija osim ako nisu lansirani vrlo blizu fronte. S druge strane, radijski dronovi s mrežnom ili satelitskom vezom mogu dosegnuti ciljeve desecima ili stotinama kilometara daleko. Primjerice, Ukrajina je koristila dalekometne UAV-ove (vjerojatno satelitski ili GPS upravljane) za udare na zračne baze duboko u Rusiji – što vlaknasti dron fizički ne može. Stoga će vlaknasti FPV-ovi “ispunjavati samo specifičnu nišu i neće se proizvoditi u milijunima”, kako ukrajinski stručnjaci napominju. Oni su iznimno korisni za lokalnu dominaciju područja (unutar ~10 km), ali ne i za dugotrajne ili strateške zadatke. Za izviđanje ili napad duboko iza fronte i dalje se mora osloniti na konvencionalne dronove.
• Logistički trag: Potreba za kalemima povećava složenost logistike i razmještanja. Vojnici moraju nositi relativno osjetljive vlaknaste kablove i pažljivo ih rukovati. Na terenu odbačeni kablovi ostaju na tlu toliko da blistaju na suncu i mogu otkriti mjesta lansiranja ako ih se ne ukloni. Ukrajinski operateri su primijetili da reflektirajuće vlaknaste žice oko mjesta lansiranja mogu neprijatelju ukazati na položaj drona. Stoga timovi moraju “češće mijenjati položaje” kako ne bi postali mete kada istrošeni kablovi otkriju njihovu lokaciju. Rukovanje preostalim kalemima također je manja gnjavaža – nije lako očistiti ili sakriti kilometre tankog vlakna nakon svake misije.
• Izazovi proizvodnje: U početku su mnogi ukrajinski proizvođači jednostavno uvozili kineske fiber setove i nedostajalo im je znanja da ih optimiziraju. To je dovelo do problema s pouzdanošću – npr. loša integracija uzrokovala je nastavak emitiranja radiovalova ili pucanje vlakna zbog slabe mehanike kalema. S vremenom su najbolji proizvođači poboljšali sustave temeljem povratnih informacija, čime je stopa uspjeha porasla na oko 50 % po napadu i dalje raste. Međutim, izraditi optičke komunikacijske module i kvalitetno namotavati kabel nije trivijalno. Kabel mora biti savršeno namotan da bi se ravnomjerno izvlačio bez petljanja ili pucanja. Industrijski insajderi navode da je “tehnologija za namatanje vlakna i montažu komunikacijskih ploča dosta složena” – zahtijeva precizne strojeve i iskusne inženjere, ali je izvedivo s odgovarajućim resursima. Tvrtke poput Smart Electronics Group u Ukrajini predložile su vlaknaste dronove na početku, ali su ih tada odbili zbog visokih troškova i složenosti. Sada, uz državnu potporu, proizvodnja se brzo poboljšava, ali je još uvijek ispod potražnje. Ukrajinski zapovjednik “Yas” napomenuo je u svibnju 2025. da dobri proizvođači vlaknastih dronova imaju duge liste čekanja i njegova postrojba često mora čekati 2–3 mjeseca na isporuku ili odbiti nekvalitetne opcije. To vlaknaste dronove trenutno čini ograničenim resursom na ukrajinskoj strani.
• Veći trošak (u odnosu na obične FPV-ove): Iako cijene padaju, vlaknasti dronovi i dalje su skuplji po jedinici od improviziranih radijskih dronova. Sredinom 2023. nitko nije želio platiti 2500 dolara za jednokratnog drona. Do 2025. vlaknasti dron može koštati oko 1000 dolara, u odnosu na nekoliko stotina za osnovni FPV. To znači da jedinice koje se financiraju donacijama moraju razmotriti kada su vlaknasti dronovi vrijedni troška. Često su rezervirani za ciljeve visoke vrijednosti ili gdje radijski dronovi ne mogu djelovati zbog ometanja. Čimbenik troška se s vremenom smanjuje (i vjeruje se da će razlika nestati masovnom lokalnom proizvodnjom), ali to je i dalje ograničenje za širenje uporabe.
• Kompromis nosivosti: Nosivost je smanjena jer se dio potiska koristi na kabel. Vlaknasti dron koji nosi bojnu glavu od 1 kg može biti jednako velik kao radijski dron koji nosi bojnu glavu od 2 kg. To može značiti manju eksplozivnost po cilju u prosjeku. Vlaknasti FPV dronovi također se još nisu masovno koristili u roj-taktici (gdje desetine malih FPV-ova zasićuju cilj) – djelomično zato što je svaki dron skuplji i složeniji. Često se koriste za pojedinačne precizne napade. Ako misija zahtijeva stvarno veliku eksplozivnu napravu, druge opcije (poput kopnenih robota ili artiljerije) prikladnije su zbog težinske opterećenosti kabela.
• Krivulja učenja: Vojnici moraju učiti nove taktike za vlaknaste dronove. Letjeti s kabelom, rukovati kalemom i izvoditi napade bez petljanja require trening. Ukrajinski operateri “tek svladavaju tehnologiju,” i kako stječu iskustvo, mnoga današnja pitanja mogu se ublažiti. Primjerice, pažljivo planiranje rute može minimizirati rizik od petljanja (npr. letenje iznad krošnji dok se ne približi cilju). Kako iskustvo raste, udio pogrešaka zbog ljudskih grešaka trebao bi pasti, a učinkovitost vlaknastih dronova narasti.

Zaključno, vlaknasto optički dronovi su vrlo učinkoviti, ali specijalizirani alati. Zapovjednik voda iz ukrajinske Nacionalne garde to je sažeo: optimalno bi svaka jedinica trebala imati mješavinu – “mnogo običnih FPV dronova [radio] na raznim frekvencijama, dronova s ​​računalnim vidom i vlaknasto optičkih dronova. Svi su učinkoviti na svoj način i za različite zadatke.” Vlaknasti dronovi posebno su dobri u obrambenim operacijama (poput uništavanja oklopnih vozila za vrijeme žestokog ometanja ili u magli, gdje je potrebna optička navigacija) i omogućuju sposobnosti gdje drugi zakažu. No njihova ograničenja – doseg, težina, vidljivost, cijena i rukovanje kabelom – znače da nadopunjuju, a ne zamjenjuju druge vrste dronova. Kako je jedan medijski članak primijetio, vlaknasti FPV-ovi će popuniti važnu nišu u dronskom ratovanju, ali neće potpuno dominirati tim područjem.

Glavni Proizvođači i Programeri

Više aktera u Ukrajini i inozemstvu potaknulo je razvoj vlaknasto optičkih dronova:

Ukrajinski proizvođači/timovi: Ukrajinska dronska industrija je mješavina formalnih obrambenih tvrtki, volonterskih inženjera i vojnih tehnoloških odjela. Neki poznatiji uključuju:

• Vyriy Drone: Privatna ukrajinska tvrtka koju je osnovao Oleksii Babenko. Vyriy je na čelu proizvodnje FPV dronova, poznat i po tome što je prvi izradio FPV kvadkopter potpuno od ukrajinskih komponenti 2023. (iako nije bio temeljen na vlaknu od početka). Babenko, direktor Vyriya, istaknuo se dijeljenjem statistike uspješnosti i poticanjem poboljšanja vlaknastih dronova uasvision.com. Ukazao je na tehnološki jaz u odnosu na Rusiju i zagovarao bolje vlaknaste predajnike i jača vlakna za povećanje stope uspješnosti uasvision.com. Vyriy također radi na lokalizaciji proizvodnje vlaknastih kalema radi smanjenja troškova.
• BattleBorn: Proizvođač dronova iz Kijeva (spomenut u Business Insideru) koji razvija različite modele dronova, uključujući i vlaknasto optičke FPV-ove. Njegov direktor (“Max”) izjavio je “praktički nema obrane od ovih [vlaknastih] dronova” i napomenuo da često i učinkovito uništavaju vrijednu opremu. BattleBornov COO (“Alex”) detaljno je opisao njihove podatke o dronovima (doseg do ~10 km sada, cilj je 15 km i korisna nosivost 3–8 kg). BattleBorn je primjer tvrtke koja brzo iterira dizajn i povećava proizvodnju kako bi odgovorila na vojnu potražnju.
• Dronarium (i WARMAKS): Dronarium Air je ukrajinska razvojna skupina za dronove koja je već 18. ožujka 2024. predstavila prototip vlaknasto optičkog drona – brza reakcija na prvo rusko korištenje. Također rade na teškom heksakopteru s vlaknastim upravljanjem (u suradnji s Warmaksom), koji može prijeći na autonomni način ako kabel zakaže. Njihov rani prototip vjerojatno je bio među inspiracijama zbog kojih je Ukrajina šire prihvatila ovu tehnologiju.
• Smart Electronics Group: Suosnivač Vladyslav Oleksiienko tvrdi da su armiji predložili vlaknasto optičke dronove još početkom 2023., no tada nije bilo interesa. Sada je Oleksiienko uključen u razvoj i doprinosi tržišnim uvidima (standardni naspram specijaliziranih dronova). Ovakve tvrtke često surađuju unutar Brave1 inicijative kako bi testirale i certificirale proizvode za vojnu kupnju.
• 3DTech i drugi: Tvrtka pod imenom 3DTech predala je vlaknasto optički FPV dron ukrajinskoj vojnoj obavještajnoj službi (GUR). Poznate su i njihove slike prototipova. Mnoge druge male tvrtke – npr. “Boiovi Ptakhy Ukrainy” (Ratne ptice Ukrajine), Kamik-A, Raptor Engineering, OWL (OWAD), Ptashka Drones itd. – nalaze se u katalogu Brave1 i nude različita vlaknasta rješenja (različite duljine kabela, cijene, lokalno/kinesko vlakno). Sredinom 2025. radilo je preko 25 ukrajinskih inženjerskih timova na fiber tehnologiji, od kojih se desetak približava ugovorima za masovnu proizvodnju. Ovaj procvat ekosustava, uz državnu podršku, brzo smanjuje zaostatak za Rusijom.
• Aerorozvidka & vojne jedinice: Ukrajinska vojska također koristi vlastite inovacijske pogone. Jedinice poput 12. Azovske brigade za bespilotne sustave imaju tehnički potkovane vojnike koji prilagođavaju i poboljšavaju dronove na prvoj crti. Zapovjednik Azovske bojne pripisao je zasluge svom vojniku za to što su vlaknasti FPV-ovi uvedeni u njihovu jedinicu – primjer inovacija iz baze. Takve terenske modifikacije i povratne informacije proizvođačima bile su ključne za poboljšanje dronova.

Ruski proizvođači/razvojni timovi: Ruski napori odlikuju se inženjerskim entuzijazmom iz baze i suradnjom s kineskim dobavljačima:

• Aleksey Chadaev i Ushkuinik: Chadaev, politolog koji je postao dragovoljac, osnovao je vojni tehnološki akcelerator “Ushkuinik”. Njegov projekt proizveo je Knyaz Vandal Novgorodsky optički FPV i vjerojatno druge modele kyivindependent.com. Ovo pokazuje poluorganizirani inovacijski zamah unutar Rusije kako bi napravili iskorak u dron tehnologiji, potaknut istaknutim vojnim blogerima tijekom 2023. koji su zahtijevali proboj u dron ratovanju. Uspjeh Chadaevljevog projekta izazvao je stereotip o ruskoj vojsci kao ukočenoj organizaciji.
• Dragovoljačke jedinice (Rubicon, Sudny Den): Ovo nisu proizvođači u klasičnom smislu, već ruski dron bataljuni koji su usavršili korištenje optičkih dronova u borbi. Njihova iskustva djelovala su praktički kao istraživanje i razvoj; kroz pokušaje i pogreške u Kursku i Donjecku unaprijedili su taktike i možda dali povratne informacije za poboljšan dizajn. Vjerojatno također sastavljaju dronove u terenskim uvjetima iz kompleta.
• Kineski dobavljači: Kineske kompanije imaju veliku ulogu kao dobavljači komponenti i optičkih vlakana. Ruski akteri naručili su velike količine optičkih namotaja i pripadajuće elektronike od kineskih proizvođača, koji bilježe sve veće narudžbe svaki mjesec. Jedan ukrajinski proizvođač naveo je da je kineska tvornica već sedam mjeseci zaredom proizvodila optičke namotaje za Rusiju – a sada i Ukrajina kupuje od njih. U osnovi, kineska optička tehnologija (izvorno namijenjena telekomunikacijama ili industrijskoj uporabi) prenamijenjena je za dronove na obje strane. Kinezi očigledno žele prodavati svima, što ih, prema ukrajinskim izvorima, čini “najvećim dobitnicima” ovog novog trenda. To uključuje optičke kablove, optičke predajnike i možda čak gotove dron setove. Ti dobavljači se ne imenuju javno (vjerojatno radi izbjegavanja sankcija), no omogućili su Rusiji brzu eskalaciju, a sada pomažu i Ukrajini da ih stigne.
• Zapadni volonteri i podrška: Na strani međunarodne podrške neočekivani doprinos došao je od bivšeg američkog marinca po imenu Troy Smothers. Smothers vodi firmu Drone Reaper i postao je svjestan ruskih dronova na optičko upravljanje putem medija. Razvio je jednostavan optički dron (oko 360 dolara u standardnim komponentama) i donio ga u Ukrajinu na demonstraciju. Od kraja 2023. obilazio je Ukrajinu i pokazivao jedinicama kako izraditi i koristiti optički FPV, čime je u biti pokrenuo ukrajinski program. Prema Forbes/NDTV-u, Smothersov dizajn i edukacija bili su katalizator koji je pomogao Ukrajini brzo podići lokalnu proizvodnju. Njegov je mobitel “eksplodirao” od poziva ukrajinskih vojnika nakon što su viralni postali video zapisi uspješnog napada optičnim dronom businessinsider.com businessinsider.com. Ovo je izvanredan primjer međunarodne volonterske podrške koja ubrzava inovacije na ukrajinskoj strani. Osim toga, NATO države pružale su opću podršku u dronskoj tehnologiji i protudronskoj obuci, iako je detalja o optičkim dronovima malo. Znamo da se Ukrajina usmjerila na lanac opskrbe ruskih optičkih dronova – primjerice, ukrajinske snage bombardirale su ruske tvornice optičkih kablova kako bi poremetile proizvodnju. Ovo ukazuje da su zapadne obavještajne službe i naoružanje (koje Ukrajina koristi za udare velikog dometa) praktički dio protumjere protiv optičkih dronova gađajući izvor.

Zaključno, Ukrajina sada ima rastuću domaću industriju optičkih dronova, zahvaljujući sinergiji domaćeg tehničkog znanja, državnim inicijativama (Brave1, demonstracije Ministarstva obrane) i stranoj pomoći (volonteri poput Smothersa i vjerojatno financiranju od donatora). Do sredine 2025. očekuje se da će ova industrija organizirano opskrbljivati vojsku – nekoliko modela već je odabrano za nabavu i ugovori su u pripremi. Sa strane Rusije kombinacija kreativnih volonterskih inženjera i lako dostupne kineske tehnologije dala je rani zamah, što su iskoristili na bojišnici dok je ukrajinska proizvodnja još rasla. Obje strane ovise o globaliziranim lancima opskrbe (kineska optika), što pokazuje međunarodnu dimenziju ove naizgled lokalne inovacije.

Geopolitičke posljedice i obrambene strategije

Pojava optičkih dronova u Ukrajini ima nekoliko širih posljedica za ratovanje i međunarodnu sigurnost:

• Promjena paradigme dronskog ratovanja: Opsežna upotreba ometača u Ukrajini – jedan od prvih sukoba s velikim sukobima dronova protiv elektroničkog ratovanja – dovela je do ovog novog rješenja. Sada vojske diljem svijeta obraćaju pozornost. Dronovi na optičko upravljanje (ponekad zvani FOG-D) uglavnom su nedostajali u zapadnim arsenalima, jer zapadne snage nisu suočene sa sličnim ometanjima koristeći dronove protiv pobunjenika. No, vidjevši njihovu učinkovitost sada, NATO vojske mogu razmotriti slične sustave za scenarije protiv ravnopravnih protivnika (koji će sigurno koristiti elektroničko ratovanje). Ukrajina je praktično postala poligon za inovacije u dronskom ratovanju, a optičko upravljanje je jedno od najvažnijih postignuća. Možemo očekivati integraciju ovog koncepta u buduće doktrine bespilotnih sustava tamo gdje je to prikladno – primjerice, posebno dizajnirani borbeni dronovi za urbane borbe koji koriste optiku kako bi ostali otporni na ometanja.
• Protumjere i odgovori: Trenutno ni Ukrajina ni Rusija nemaju djelotvoran odgovor protiv optičkih dronova osim fizičkog uništenja. To je izazvalo malu utrku u razvoju protumjera. Ukrajinski inženjeri, preko Brave1, već testiraju načine neutralizacije neprijateljskih optičkih dronova – “fizičko neutraliziranje takvih FPV dronova pomoću tornjeva, bacača mreža i sačmara, te… lasera za njihovo uništenje”. Budući da ih se ne može elektronički ometati, potrebno ih je oboriti ili presjeći vezu (možda laserom spaliti vlakno ili zaslijepiti kameru drona). To će potaknuti ulaganja u C-UAS (protudronske) sustave koji se temelje na kinetičkim ili oružjima usmjerene energije umjesto elektroničkog ratovanja. Zapadne kompanije (npr. Spotter Global, koja je pisala o detekciji FOG-D dronova) sada prilagođavaju zemaljske radare i optičke senzore za otkrivanje malih optičkih dronova koji ne emitiraju radiofrekvencije. Sukob naglašava da pasi vna obrana (mreže kamuflaže preko rovova, fizička zaštita vozila itd.) ponovno postaje važna – ukrajinske trupe postavile su mreže duž kilometara bojišnice kako bi zaštitile ceste od niskoletećih optičkih FPV-ova. Geopolitički, druge države promatraju i uče kako kombinacija niskotehnoloških (mreža) i visokehnoloških (lasera) obrana može odgovoriti na ove nove prijetnje.
• Međunarodna opskrba i sankcije: Uloga kineskih proizvođača kao dobavljača objema stranama otvara pitanja o međunarodnoj kontroli izvoza. Optički kablovi i komponente su proizvodi dvostruke namjene i obično nisu regulirani. Ali njihova upotreba u dronovima koji uzrokuju veliku štetu može privući dodatnu pažnju. Ako Zapad želi usporiti ruski optički program, može vršiti pritisak na kineske kompanije ili ponuditi alternative Ukrajini kako ne bi financirala iste dobavljače. Ovo podsjeća kako globalna trgovina može nesvjesno naoružati obje strane u sukobu – geopolitička ravnoteža, posebno jer je Kina službeno neutralna, ali njezine firme zarađuju na ratu. Istodobno, zapadna podrška Ukrajini može uključivati robusnu optičku tehnologiju ili naprednu optiku kako bi Ukrajina zadržala prednost u ovom dronskom natjecanju (ako Zapad to želi).
• Opća obrambena strategija – koordinirano ratovanje: Optički dronovi pokazali su se toliko učinkoviti da ih neki ukrajinski vojnici nazivaju “posljednjom nadom za preokret rata” u korist Ukrajine. To može biti pretjerivanje, ali pokazuje koliko su dronovi postali presudni – sad su gotovo jednako važni kao tradicionalno naoružanje poput topništva. Zapovjednici sada moraju dronske strategije integrirati na operativnoj razini. Na primjer, čini se da Rusija koncentriranjem optičkih dron jedinica u određenim sektorima (Kursk, zatim Donjeck) koristi ih masovno za utjecaj na bitku (npr. prekidanje opskrbe protivnika u određenoj zoni). Ukrajina može slično koristiti rojeve optičkih dronova za veliku ofenzivu ili zaustavljanje napada oklopom tamo gdje je gustoća napada visoka. Tehnologija se uklapa u širu koordiniranu obrambenu strategiju: dronovi (radio i optički) povezani s elektroničkim ratovanjem, topništvom, pješaštvom itd. Primjećujemo naznake toga u načinu na koji Ukrajina koristi zemaljske optičke dronove uz druge akcije – uklanjanjem vozača iz opskrbnih konvoja suzbijaju rusku taktiku (FPV zasjede). U praksi obje strane prilagođavaju taktiku i strategiju prisutnosti dronova koje nije moguće ometati: jačaju opskrbne linije, raspršuju snage, ili, s druge strane – koriste optičke dronove za otvaranje puta napadu uništavanjem ometača i oklopa.
• Psihološki i humanitarni aspekti: Psihološki učinak saznanja da neprijatelj ima praktički nezaustavljive dronove nije zanemariv. Ukrajinski vojnici u Kursku opisali su vožnje pod prijetnjom optičkog drona kao “gore od ruske ruleta” jer je vjerojatnost pogotka bila vrlo visoka. Takav strah može utjecati na ponašanje vojnika i moral civilnog stanovništva. S druge strane, ukrajinske trupe dobivaju samopouzdanje znajući da imaju premoć i u uvjetima ometanja. Humanitarno, optički dronovi preuzimanjem rizičnih zadataka (poput opskrbe) smanjuju broj ljudi koji riskiraju živote – pozitivno sa stajališta rata i čovječnosti. No raste i smrtnost na bojištu; prijašnja sigurna područja (bolnice iza šume itd.) sada mogu biti izložena, čime raste rizik za civile ako su na mjestima koja su prije bila „mrtva zona”, a sada ih optika čini dostupnima.
• Globalno širenje: Ako se dizajni optičkih dronova prošire izvan Ukrajine/Rusije, mogli bismo vidjeti da ih koriste i nedržavni akteri ili druge države. Primjerice, dobro opremljena militantna skupina može optičkim dronom neutralizirati ometače državne vojske u lokalnom sukobu. Znanje se širi i putem online foruma i društvenih mreža – čak su i ptičja gnijezda od optičkih kablova postala viralna ukazujući na ovaj fenomen. Međunarodna zajednica možda će morati razmotriti regulaciju ove vrste oružja ili barem biti spremna za novu generaciju dronskog ratovanja u kojoj ometači nisu univerzalna zaštita. Ukrajinski saveznici vjerojatno već razmišljaju kako pomoći Ukrajini da zadrži prednost – možda dostavom naprednih kompleta za komunikaciju optičkim vlaknima ili pomaganjem u domaćoj proizvodnji (postoje izvješća o nabavi strojeva za namatanje optike zapadnog porijekla).

Zaključno, pojava optičkih dronova u Ukrajini ističe dinamičnu prirodu suvremenog ratovanja, u kojoj svaki potez (masovno ometanje) stvara protuodgovor (dronovi na kablu), što potom tjera razvoj novih protumjera (C-UAS na bazi lasera itd.). Ovaj ciklus nevjerojatno ubrzava inovacije. Međunarodno je sukob pokazao novu sposobnost s kojom se sve vojske moraju nositi – i kako iskoristiti i kako se obraniti. Za Ukrajinu, podrška na ovom polju (edukacija, prijenos tehnologije ili opskrba komponentama) postaje dio šire rasprave o vojnoj pomoći, kao što su protuzračna obrana ili topništvo.

Usporedba: Vlaknasti dronovi vs. radioupravljani vs. satelitski povezani dronovi

Ukrajinska vojska sada koristi niz različitih dronova s raznim metodama upravljanja. Svaki ima svoje prednosti i ograničenja. U nastavku slijedi usporedba između vlaknasto upravljanih dronova, tradicionalnih radioupravljanih dronova i satelitsko povezanih dronova (poput velikih UAV-ova) u kontekstu rata u Ukrajini:

Kao što tablica pokazuje, vlaknasti dronovi imaju jedinstven profil: superiorni su u elektronički osporavanim okruženjima, ali imaju ograničenja u dometu i fleksibilnosti. Radioupravljani dronovi i dalje su nezamjenjivi zbog jednostavnosti i sposobnosti saturacije bojišta (iako protumjere smanjuju njihovu učinkovitost). Satelitski povezani dronovi imaju sasvim drugu funkciju – strateški domet prije nego taktičku podršku iz prve linije – te su manje korišteni u Ukrajini nakon početnih uspjeha i kasnijih gubitaka (npr. ukrajinski Bayraktar TB2 korišteni su sredinom 2022. više za ISR nego za napade zbog pojačane ruske PZO i ometanja).

Važno je da ove kategorije nisu međusobno isključive. Ukrajina eksperimentira s hibridnim varijantama – primjerice radiodronovima s AI strojnim vidom koji autonomno napadaju cilj u završnoj fazi (zaobilaze ometanje) i teškim dronovima koji mogu prelaziti između vlaknaste i radio kontrole kao pričuva. Svaki način (vlakno, radio, satcom) ima svoju nišu, a trend ide prema slojevitim UAS strategijama: koristi radio dronove za većinu zadataka, uvodi vlaknaste za najteže EW misije i satelitske za dugačke domete ili potrebe izvan linije vidljivosti.

Zaključak

Vlaknasti dronovi u Ukrajini izvanredan su primjer prilagodbe intenzivnom elektroničkom ratovanju. U sukobu obilježenom stalnim inovacijama, ovo naizgled jednostavno “povratak osnovama” rješenje – rola staklenih vlakana – dobilo je neproporcionalno veliku važnost, omogućujući dronovima precizne udare tamo gdje bi ranije bili onesposobljeni ili izolirani. Vojno su vlaknasti FPV-ovi dokazali svoju vrijednost neutraliziranjem skupih ometačkih sustava i širenjem djelovanja dronova na prethodno zaštićena područja. Pojačali su lekciju da zračna nadmoć u suvremenom ratovanju seže sve do male visine i malih UAV-ova – i da je kontrola elektromagnetskog spektra jednako važna i na tom nivou. I Rusija i Ukrajina integrirali su ove sustave u svoj rad, a kad se proizvodnja poveća možemo očekivati veće koordinirane operacije (do sada je upotreba bila fragmentirana zbog ograničene dostupnosti). Zapovjednici sada priznaju dronove kao jednako važne kao i artiljeriju ili oklopništvo – ukrajinske i ruske vlasti čak uspoređuju širu upotrebu FPV dronova sa značajem artiljerije za vatrenu moć.

Strateški, natjecanje za dominaciju vlaknastih dronova oživjelo je domaću industriju i međunarodnu suradnju. Ukrajinski zaokret prema desecima tehnoloških startupa, dobrovoljnih stručnjaka i inozemnih partnera kako bi stvorili novu sposobnost u nekoliko mjeseci pokazuje prilagodljivost obrambenog sektora pod pritiskom. Sposobnost Rusije za inovacije (suprotno očekivanjima) na ovom polju također šalje poruku da nijedna strana nema vječni monopol na dron-tehnologiju – to je igra koja se iznimno brzo mijenja. Zemlje diljem svijeta pomno prate razvoj. NATO vojske vjerojatno će usvojiti lekcije (i ofenzivno i defensivno): u budućim sukobima – posebno protiv ravnopravnih protivnika – spektar može biti osporavan, a kombinacija rješenja (ojačane radio veze, vlaknasti kabeli, autonomija) je mudra opcija.

Za međunarodne podupiratelje Ukrajine, kontinuirana podrška dron inovacijama postala je jednako važna kao i isporuke tradicionalne opreme. To se vidi u brzom prijenosu znanja – npr. američki dragovoljac koji dijeli nacrte ili zapadni novac koji koristi ukrajinsko Ministarstvo digitalizacije za pokretanje dron programa. Iako tenkovi i lovački avioni dobivaju najviše pažnje u medijima, možda će baš ti mali zujavi quadcopter dronovi sa svojim nevidljivim vlaknima presuditi u ključnim bitkama.

U narednim mjesecima možemo očekivati da će se poboljšanja i protumjere nastaviti razvijati. Ukrajina već radi na sljedećem valu poboljšanja: boljem strojnom vidu za poluautonomne napade (kako bi dronovi mogli pronaći svoje ciljeve bez stalne veze) i povećanoj lokalnoj proizvodnji komponenti od optičkih vlakana kako bi se izbjegla ovisnost o uvozu. Ni ruski inženjeri neće stajati prekriženih ruku; mogli bi pokušati izraditi još dugometražnijih dronova na optičkim vlaknima ili koristiti kreativne taktike, poput upotrebe jednog drona za rezanje kabela drugog (što se već dogodilo jednom). Igra mačke i miša se nastavlja. No, bez obzira na konkretne ishode, jedno je sigurno: nasljeđe ukrajinskog rata uključivat će i to da je označio početak dronova na optičkim vlaknima, čime je dron ratovanju dodan novi značajan poglavlje. Kako je jedan ukrajinski vojnik suho primijetio za trend optičkih vlakana: “Zbog visoke cijene činilo se da [oni] nikad neće postati široko rasprostranjeni, ali cijene sada padaju” – što sugerira da je samo pitanje vremena kad će svaka jedinica imati nekoliko ovih neraskrinkljivih očiju na nebu.

Na kraju, dobro uravnotežena dron snaga koristiti će svaku vrstu drona prema njezinim snagama i postizati ravnotežu. Dronovi na optičkim vlaknima, radio-upravljani dronovi i satelitski dronovi međusobno se nadopunjuju. Ukrajinsko iskustvo pokazuje da prednost nije u tome da jedna tehnologija zamijeni sve ostale, nego u integraciji – korištenju pravog alata za određeni zadatak. Dronovi na optičkim vlaknima popunili su kritičnu prazninu u ukrajinskim mogućnostima u ključnom trenutku. U budućnosti će vjerojatno ostati specijaliziran, ali i ključan resurs u ukrajinskom arsenalu, te živ primjer svijetu inovacije pod paljbom.

Izvori:

• Altman, Howard. “Inside Ukraine’s Fiber-Optic Drone War.” The War Zone, 28. svibnja 2025.
• Trevithick, Joseph i Rogoway, Tyler. “Rusija sada izgleda koristi žicom navođene kamikaza dronove u Ukrajini.” The War Zone, 8. ožujka 2024.
• Farrell, Francis. “Kako ruski dronovi na optičkim vlaknima preplavljuju bojište, Ukrajina žurno pokušava sustići.” Kyiv Independent, 20. svibnja 2025.
• RFE/RL (Ukrajinska redakcija). “Dronovi na optičkim vlaknima: Novi must have u ukrajinskom ratu.” 12. ožujka 2025.
• RFE/RL (Ukrajinska redakcija). “Dronovi na optičkim vlaknima zamjenjuju vozače za dostavu ključnih zaliha na ukrajinsku bojišnicu.” 15. svibnja 2025.
• UAS Vision. “Usporedba točnosti ukrajinskih i ruskih dronova na optičkim vlaknima.” 29. travnja 2025. uasvision.com.
• NDTV. “Ptice prave gnijezda koristeći vlakna iz FPV dronova u Ukrajini.” 8. lipnja 2025.
• Business Insider. “Unutar ukrajinske utrke za proizvodnju nezakidivih dronova na optičkim vlaknima…” 7. veljače 2025. businessinsider.com.
• Ukrainska Pravda (Ekonomichna Pravda). “Oružje potpuno neosjetljivo na ometanje: Kako Ukrajina pokreće proizvodnju dronova na optičkim vlaknima.” 13. siječnja 2025.
• Spotter Global (Jamie Mortensen). “Novi nevidljivi dronovi navođeni optičkim vlaknima i kako ih otkriti.” 25. travnja 2024.