Satelitski vs Optički Internet: Usporedba Latencije i Propusnosti 2025.

U utrci za brzi internet, satelitski i optički širokopojasni pristup predstavljaju dva vrlo različita pristupa. Optički internet (zemaljski širokopojasni) često se smatra zlatnim standardom – podatke prenosi gotovo brzinom svjetlosti kroz staklene kablove zakopane pod zemljom ili razapete na stupovima mcsnet.ca. Satelitski internet, s druge strane, šalje podatke do satelita u orbiti i natrag na Zemlju, omogućujući povezivost praktično bilo gdje na planetu. Svaka tehnologija ima jedinstvene prednosti i nedostatke, posebno kada je riječ o latenciji (kašnjenju mreže) i propusnosti (količini prenesenih podataka). Ovo izvješće donosi usporednu analizu satelitskog i optičkog interneta s najnovijim informacijama na sredini 2025. godine, proučavajući kako funkcioniraju, njihove tipične performanse, primjere iz prakse, razlike u pokrivenosti, infrastrukturne izazove, cijene i nedavne napretke kao što su Starlink kompanije SpaceX i 5G širokopojasni internet.

Tehnička infrastruktura: Kako funkcioniraju satelitski i optički internet

Optički širokopojasni internet: Optički internet prenosi podatke kao svjetlosne impulse kroz vlakna od stakla. Budući da informacije putuju svjetlom, optika može prenositi ogromne količine podataka iznimno velikom brzinom – čak do gigabita u sekundi – uz vrlo nisko slabljenje signala. Optičke mreže obično idu izravno do kućanstava (FTTH) ili kvartova, pružajući namjensku fizičku vezu. Rezultat je brza i pouzdana veza koja nije podložna radio smetnjama ili vremenskim uvjetima. Podaci kroz optiku mogu putovati doslovno blizu brzine svjetlosti, što latenciju na optičkim vezama čini iznimno niskom (često samo nekoliko milisekundi na lokalnim mrežama) mcsnet.ca trailblazerbroadband.com. Žičana infrastruktura optike zahtijeva značajnu izgradnju – kopanje rova ili postavljanje kablova na stupove – ali jednom kada je postavljena, nudi nenadmašnu stabilnost i kapacitet.

Satelitski internet: Satelitska povezanost koristi bežične radio signale za prijenos podataka između korisnikove lokacije i satelita u orbiti. Korisnik instalira satelitsku antenu (odašiljač/prijemnik) na svom domu, koja šalje zahtjeve prema satelitu u svemiru; signal zatim ide prema zemaljskoj stanici povezanoj na internetsku okosnicu, a proces se obrće za povratak podataka ziplyfiber.com. Tradicionalni satelitski internet oslanjao se na geostacionarne satelite ~35.000 km (22.000 milja) iznad Zemlje. Zbog ove ogromne udaljenosti, vrijeme povratnog putovanja podataka je vrlo visoko – jedno putovanje signala do geostacionarnog satelita i nazad traje u najboljem slučaju oko 600–650 milisekundi satmarin.com satmarin.com. Ovo dodatno kašnjenje, odnosno visoka latencija, glavni je nedostatak klasičnog satelitskog interneta. Noviji sustavi poput Starlinka koriste nisko-Zemljinu orbitu (LEO), gdje sateliti kruže mnogo bliže (nekoliko stotina kilometara iznad), drastično smanjujući latenciju na desetke milisekundi trailblazerbroadband.com. Međutim, LEO mreže zahtijevaju velik broj satelita u konstelacijama i kompleksnu zemaljsku infrastrukturu za prebacivanje veza. Satelitski linkovi su također bežični, pa ih mogu ometati jaka kiša ili atmosferski uvjeti (poznato kao rain fade), te zahtijevaju jasan pogled prema nebu. Ključna prednost satelita je sveprisutna pokrivenost – mogu služiti udaljena područja daleko izvan dosega optičkih ili kablovskih linija.

Latencija i propusnost: Tipična usporedba performansi

Jedna od najočitijih razlika između satelitskog i optičkog interneta je latencija i propusnost. Latencija je vrijeme potrebno da podaci putuju od izvora do odredišta (često se mjeri kao vrijeme povratnog pinga). Propusnost je brzina prijenosa podataka (brzina veze). Donja tablica uspoređuje te metrike za moderne satelitske usluge naspram optičkog širokopojasnog interneta:

Latencija: Propagacijsko kašnjenje u optici je zanemarivo za većinu potreba – paket može putovati stotinama kilometara u nekoliko milisekundi. Ukupna latencija na optičkom internetu obično ovisi o rutiranju i udaljenosti poslužitelja, često je u rasponu 10–30 ms za bliže poslužitelje medium.com. Satelitska latencija, pak, ovisi o visini orbite. Tradicionalni GEO sateliti uzrokuju kašnjenje od pola sekunde u svakom smjeru; čak i u idealnim uvjetima pingovi oko 600 ms su uobičajeni medium.com satmarin.com. Tako visoka latencija vrlo je primjetna u interaktivnim aplikacijama. LEO sateliti poput Starlinka smanjili su tu razliku: Starlink oglašava ~25–50 ms tipičnu latenciju na kopnu ispreview.co.uk starlink.com, što je u rangu s nekim kabelskim/DSL vezama. Naime, krajem 2024. korisnici Starlinka u UK imali su medijalnu latenciju od oko 41 ms ispreview.co.uk. Ipak, prednost optike u latenciji i dalje ostaje – optička veza do bliske destinacije može imati svega ~2–5 ms trailblazerbroadband.com, a zemaljske rute izbjegavaju dodatne “skokove” kroz svemir. Niska latencija daje optici prednost za aplikacije u stvarnom vremenu.

Propusnost: Optički internet je trenutno kralj brzine. Gigabitni (1000 Mbps) optički paketi široko su dostupni, a mnogi pružatelji nude 2 Gbps, 5 Gbps pa čak i 10 Gbps usluge u 2025. za one kojima je potrebno trailblazerbroadband.com. Čak i prosječne kućne optičke veze često dostižu stotine Mbps. Satelitska propusnost je povijesno bila ograničena – starije usluge završavaju na 12–25 Mbps za preuzimanje medium.com. Moderni sateliti velikog kapaciteta i LEO konstelacije ove brojeve značajno poboljšavaju. SpaceX Starlink korisnici obično ostvaruju od ~50 Mbps do 150–200 Mbps za preuzimanje, ovisno o opterećenju mreže trailblazerbroadband.com. Sam Starlink izvještava da većina korisnika ima 100+ Mbps za preuzimanje i oko 10 Mbps za slanje podataka starlink.com. U idealnim uvjetima neki Starlink korisnici dosegnu i više od 200 Mbps. No, brzina može varirati s opterećenjem satelitske mreže – primjerice, kako se više korisnika priključuje, medijalna Starlink brzina u nekim regijama fluktuira ili opada mcsnet.ca ispreview.co.uk. Propusnost optike zapravo ograničava samo oprema (nadogradivu zamjenom lasera/modema), pa su višegigabitne brzine ostvarive, dok je satelitski kapacitet dijeljen među korisnicima jedne zrake i ograničen spektrom. Starlink cilja na 1 Gbps u budućnosti s većom konstelacijom, ali to zasad ostaje samo plan trailblazerbroadband.com.

Konzistentnost i jitter: Osim same propusnosti, optika pruža konzistentnije performanse i manji jitter (varijacija latencije). Satelitske veze – pogotovo kad se signal prenosi preko više satelita u pokretu – mogu imati više varijabilnosti. Korisnici su prijavili da Starlink latencija povremeno skače (npr. kratkotrajno do 100–200+ ms) zbog predaja između satelita ili prebacivanja na mreži, iako prosjek ostaje nizak reddit.com. GEO satelitski korisnici mogu iskusiti promjenjivu propusnost i usporavanja u vršnom vremenu medium.com. Optička, žičana veza znači da svaki paket prolazi stabilno vrijeme prijenosa, što pogoduje aplikacijama poput online igranja ili VoIP-a koji su osjetljivi na jitter.

Stvarne performanse u čestim slučajevima upotrebe

Kako satelitski i optički internet utječu na svakodnevne online aktivnosti? U nastavku analiziramo nekoliko primjera upotrebe i kako se svaka tehnologija ponaša:

• Video streaming: Gledanje filmova ili TV-a (npr. Netflix, YouTube) zahtijeva konzistentnu propusnost više nego nisku latenciju. HD 1080p streaming može trebati ~5–10 Mbps, a 4K HDR video i 25 Mbps ili više. Optika lako omogućava više 4K streamova odjednom zahvaljujući velikim brzinama i neograničenim podacima. Buffering je rijedak na optici, osim ako je sam streaming server spor. Satelit (LEO) može prenositi HD pa čak i 4K sadržaj na jednom ekranu bez problema kada radi na 50–100+ Mbps. Starlinkova propusnost dovoljna je za streaming i sama tvrdi da je prikladna za video streaming starlink.com. Međutim, ako više uređaja istovremeno streama ili ako dođe do opterećenja mreže, kvalitet može pasti na niže rezolucije. Također, mnogi satelitski paketi (posebno stariji GEO sustavi) imaju ograničenja prometa – nakon određene količine GB, brzina se može smanjiti, što dalje otežava streaming. Vremenski uvjeti također mogu uzrokovati povremene prekide satelitskog streaminga. U konačnici, video streaming nije osjetljiv na latenciju (jer buffering pokriva kašnjenje), pa čak i GEO sateliti (600 ms latencije) mogu strimati sadržaj dok god propusnost drži. No, na GEO paketima s 10–25 Mbps i strogim ograničenjima podataka, samo jedan stream visoke kvalitete može maksimalno opteretiti vezu ili potrošiti mjesečnu kvotu. Optika ima jasnu prednost za kućanstva s puno streamanja ili 4K gledanja, dok satelit može podržati povremeni streaming ili jedno gledanje uz pažljivo upravljanje potrošnjom podataka.
• Online igranje: Online multiplayer igre u stvarnom vremenu (npr. pucačine, MMO-ovi) su vrlo osjetljive na latenciju i jitter. Optika pruža najbolje iskustvo igranja – latencija od ~5–20 ms lokalno osigurava gotovo trenutne reakcije servera, a minimalni jitter omogućava glatku igru. Napredni kompetitivni igrači najviše preferiraju optiku ili kabel zbog najnižeg pinga. Satelit (LEO) poput Starlinka omogućuje online igranje kakvo stariji sateliti nisu mogli. Sa Starlinkovom latencijom u rasponu 30–50 ms, mnoge igre su igrive starlink.com. Povremeno igranje, RPG-ovi, igre na poteze ili cloud gaming često rade dobro. No, i ~40 ms osnovne latencije je pri gornjoj granici za kompetitivne eSportove, a Starlink korisnici ponekad primjećuju skokove latencije ili kratkotrajne prekide koji mogu zasmetati u dinamičnim igrama reddit.com starlinkinstallationpros.com. GEO satelit (preko 600 ms pinga) čini brze igre gotovo nemogućima – kašnjenje uzrokuje ozbiljan lag i frustraciju medium.com. Također, satelitske veze mogu imati veći gubitak paketa tijekom lošeg vremena ili prebacivanja mreže, što igrače može izbaciti iz partije. Zaključak je da su optika ili žični internet snažno preporučeni za ozbiljne gamere ili igre osjetljive na ping, dok je Starlink upotrebljiv za umjerene gamere, ali možda neće zadovoljiti profesionalce ili vrlo zahtjevne korisnike. Klasični GEO satelit uglavnom nije dobar izbor za gamere zbog visoke latencije.
• Video konferencije i glasovni pozivi: Zoom, Microsoft Teams, Skype, VoIP telefonski pozivi zahtijevaju nisku latenciju i stabilnu propusnost za dvosmjernu komunikaciju u stvarnom vremenu. Optika s lakoćom podnosi videopozive – niska latencija osigurava minimalno kašnjenje između sudionika, a visok upload podržava HD video u odlaznom smjeru. Uz optiku, čak su i grupni videopozivi svi u HD kvaliteti glatki, a ima i viška propusnosti za dijeljenje ekrana i sl. Satelit (LEO) također može dovoljno dobro podržati videopozive. Starlinkova latencija od ~30–50 ms je u podnošljivim granicama za konverzacijsku komunikaciju (0,03–0,05 sekundi zakašnjenja jedva je primjetno). Starlink se i sam reklamira kao prikladan za videopozive i VoIP starlink.com. Većina korisnika bez problema može koristiti Zoom ili Teams na Starlinku, uz rijetke kraće smetnje, iako kvaliteta može pasti radi održavanja stabilnosti u lošim mrežnim uvjetima. Jedan izazov kod satelita je to što kratkotrajni prekid ili prebacivanje (čak i nekoliko sekundi) može zamrznuti ili prekinuti live poziv – nešto što se na optici rijetko događa. GEO satelit s druge strane ima poteškoće s real-time video chatom: ping od 600 ms uvodi zamjetno polusekundno kašnjenje, što uzrokuje da sugovornici često govore istovremeno. I dalje je moguće voditi razgovor, ali podsjeća na razgovor preko starog satelitskog telefona – neugodne stanke i odjeci. Uz to, VPN-ovi za rad od kuće lošije rade preko linka s velikom latentnošću freedomsat.co.uk. Zaključno, za daljinski rad i virtualne sastanke optika pruža gotovo besprijekorno iskustvo, dok Starlink uglavnom može zadovoljiti potrebe uz male kompromise u latenciji i pouzdanosti. Starije satelitske usluge čine videopozive zamornima i tipično su krajnja opcija za rad na daljinu.
• Opće pregledavanje i preuzimanja: Za svakodnevno surfanje internetom, e-mail, društvene mreže ili preuzimanje datoteka, obje tehnologije mogu zadovoljiti potrebe, ali uz različita korisnička iskustva. Na optici je pregledavanje brzo – web stranice se odmah učitavaju, a više uređaja može istovremeno skidati ili ažurirati softver bez zastoja. Velika preuzimanja ili softverske nadogradnje (od više gigabajta) brzo se gotove na optici; primjerice 10 GB bi mogao biti preuzet ispod 2 minute na gigabitnoj optici (ako je izvor dovoljno brz). Na satelitu je u pravilu osnovno surfanje sasvim u redu. Jednostavne stranice otvaraju se s nešto duljim kašnjenjem na Starlinku u odnosu na optiku, ali i dalje vrlo prihvatljivo. Na GEO satelitskoj vezi latencija može učiniti web tromim – svaka nova stranica može imati zadršku od pola sekunde ili više dok ne počne učitavanje satmarin.com satmarin.com, što se zbraja dok se svi elementi učitavaju jedan za drugim. Moderne web stranice s mnogo elemenata mogu biti vrlo spore preko linka s visokom latentnošću zbog višestrukih round-trip zahtjeva. Starlinkova latencija većinom rješava ovaj problem, pa je surfanje gotovo na razini DSL-a ili kabela. Za preuzimanje datoteka, Starlinkova brzina od ~50–150 Mbps znači da će višegigabajtni download (npr. 40 GB igra) ipak potrajati sat-dva na ~100 Mbps. Optika bi to skinula za nekoliko minuta. Dodatno, ako satelitski paket ima ograničenje prometa, veliko preuzimanje može korisnika prebaciti u ograničenu brzinu do kraja mjeseca. Ukratko, optika blista kod velikih preuzimanja i cloud sinkronizacije, dok je satelit dobar za umjerenu upotrebu, no treba paziti na potrošnju prometa i moguće usporavanje kod velikih transfera.

U zaključku, optički broadband pruža superiorne performanse u gotovo svim čestim slučajevima korištenja zahvaljujući niskoj latenciji, velikim brzinama i pouzdanosti. Satelitski internet (osobito moderni LEO) se značajno poboljšao i sada može podnijeti i svakodnevne aktivnosti – uključujući streaming i videopozive – koji su nekad bili veliki izazov na satelitu. Za jednog korisnika ili manje kućanstvo, usluga poput Starlinka može biti gotovo usporediva s osnovnim kabelskim internetom za općenitu uporabu. No, pod opterećenjem više istovremenih zahtjevnih zadataka ili kod aplikacija osjetljivih na latenciju, satelit još uvijek zaostaje za optikom. Klasični geostacionarni satelitski internet ostaje pogodan samo za osnovne potrebe (e-mail, jednostavno surfanje, streaming niže kvalitete) i nije dobar izbor za interaktivne ili podatkovno intenzivne zadatke.

Pokrivenost i dostupnost: Dosezanje urbanih vs. ruralnih područja

Pokrivenost optičkim internetom: Optički internet pruža fantastične performanse, ali je ograničen područjima gdje je infrastruktura već izgrađena. Polaganje optičkih kabela do svake kuće je ogroman pothvat, i do 2025. taj je proces još uvijek u tijeku, osobito u rijetko naseljenim područjima. Urbana i prigradska područja doživjela su brzu ekspanziju optike – u SAD-u je preko 76 milijuna domova imalo dostupnu optiku do kraja 2024. trailblazerbroadband.com, a desetci milijuna novih optičkih priključaka dodaju se svake godine. Mnogi gradovi danas imaju barem jednog optičkog pružatelja (ili alternativu u obliku brzog kabela). Nasuprot tome, ruralna područja često nemaju optiku ili čak nikakve kabelske broadband veze. Polaganje novog kabela na velike udaljenosti radi samo nekoliko korisnika često nema smisla bez državnih poticaja (o čemu je više u sljedećem odjeljku). Zbog toga značajan udio ruralnog stanovništva i dalje nema dostupne fiksne širokopojasne veze ili su one vrlo ograničene. Na primjer, otprilike 22% Amerikanaca u ruralnim područjima nema pristup fiksnom broadbendu na osnovnoj razini od 25 Mbps, u usporedbi sa samo 1,5% urbanih Amerikanaca usda.gov. Ovi ruralni korisnici obično se moraju osloniti na stariji DSL putem telefonske linije, fiksni bežični pristup ili satelit ako optika ili kabel nisu dostupni. Čak i u državama s agresivnim optičkim programima, udaljena sela ili otoci mogu biti izostavljeni zbog visokih troškova pristupa. Ukratko, dostupnost optike je izvrsna u mnogim urbanim regijama (i iz godine u godinu se poboljšava), ali je nedostatna ili nepostojeća u brojnim ruralnim ili teško dostupnim područjima. Vlade ulažu u projekte proširenja optičke infrastrukture u ruralna područja, ali ti projekti zahtijevaju godine i velike iznose novca.

Satelitska pokrivenost: Satelitski internet je dostupan praktički bilo gdje na Zemlji s jasnim pogledom na nebo. To je glavna prednost satelitske usluge – geografija nije važna. Bilo da ste na vrhu planine, na farmi, na brodu u moru ili u izoliranom selu, korisnik se može spojiti putem satelita ukoliko se nalazi unutar pokrivene zone i ima adekvatnu opremu. Klasični GEO satelitski pružatelji (poput HughesNet, Viasat) pokrivaju velika kontinentalna područja (ponekad čak cijele polutke) s nekoliko satelita. Moderna LEO sazviježđa, poput Starlinka, ciljaju globalnu pokrivenost sa stotinama ili tisućama satelita: Starlink pokriva većinu Sjeverne Amerike, Europe i drugih regija, a krajem 2024. imao je oko 4,6 milijuna korisnika širom svijeta ispreview.co.uk, uključujući korisnike na vrlo udaljenim lokacijama. Do sredine 2025. Starlinkova pokrivenost obuhvaća većinu naseljenih područja, iako je usluga na najvišim polarnim geografskim širinama još u fazi uvođenja. Prednost u ruralnim područjima je očita – satelit može doprijeti tamo gdje nema optike i mobilnih mreža. No, pokrivenost ipak nije u potpunosti ravnomjerna: primjerice, Starlink ima ograničenja kapaciteta u svakoj ćeliji, pa popularne ruralne regije mogu imati liste čekanja ako se previše korisnika prijavi na istom području. Također, fizičke prepreke (planine, drveće, zgrade) mogu ometati pogled satelitske antene na nebo; guste jezgre gradova s visokim zgradama možda nisu idealne za Starlink zbog blokiranog pogleda (ironija je da grad ionako ima optiku). Prenosivost je još jedan aspekt pokrivenosti – određeni satelitski paketi omogućuju korisnicima da nose svoju antenu bilo gdje (npr. u kamp-prikolici ili na brodu) i imaju pristup internetu, što optika nikako ne može. Ukratko, satelit nudi nenadmašnu dostupnost, omogućujući širokopojasni pristup na lokacijama potpuno izvan žičane mreže. S druge strane, u područjima gdje postoje obje opcije, satelit se obično bira samo kad nema optike ili kabela ili ako je potrebna prenosivost.

Važno je napomenuti da ostale širokopojasne tehnologije također igraju značajnu ulogu u pokrivenosti: Kabelski internet (koaksijalni kabel) pokriva mnoga prigradska i manja gradska područja (nije tako brz kao optika, ali je široko dostupan), a 5G fiksni bežični pristup sve se više pojavljuje u urbanim, ali i ruralnim područjima. 5G kućni internet koristi mobilne tornjeve za bežični prijenos do kućanstava, a operatori vrlo brzo proširuju svoju 5G mrežu. Tamo gdje je dostupan, 5G može isporučiti od 100 Mbps pa čak do 1 Gbps bežično broadbandnow.com wired.com, što ga čini konkurentom žičanim uslugama. Međutim, poput optike, 5G još uvijek ima velike rupe u ruralnim područjima i njegova pokrivenost ovisi o udaljenosti do baznih stanica. Više o 5G-u bit će u odjeljku o napretku tehnologije, ali s aspekta same pokrivenosti, satelit ostaje jedina širokopojasna opcija koja je praktički globalna – važna linija spasa za ruralne zajednice, pomorsku i avionsku povezanost te nerazvijene regije bez zemaljske infrastrukture.

Zahtjevi za infrastrukturu i izazovi implementacije

Uvođenje optičkog ili satelitskog interneta zahtijeva sasvim različita infrastrukturna ulaganja, svako sa svojim izazovima:

• Optička infrastruktura: Izgradnja optičkih kabela je intenzivna i po radu i po kapitalu. To uključuje ili zakopavanje kabela pod zemlju (što znači iskopavanje rovova ili bušenje, rješavanje dozvola, prava puta i moguće ometanje prometa/vlasništva), ili ovjes kabela na stupove (što može biti brže, ali zahtijeva ugovore s vlasnicima stupova i izloženost riziku od vremenskih/prirodnih utjecaja). Trošak polaganja optike može iznositi od nekoliko desetaka tisuća dolara po milji u lakšem terenu ceragon.com do preko 50.000–80.000 dolara po milji u težim područjima ceragon.com – a u izrazito udaljenim ili surovim okolnostima, trošak po kućanstvu može drastično narasti. Na primjer, neki državno subvencionirani optički projekti u Aljasci i Teksasu procijenjeni su na 60.000–200.000+ dolara po priključenoj kući zbog izazovnog terena i rijetke naseljenosti fierce-network.com fierce-network.com. Uobičajenije su investicije u prigradskim područjima gdje učinkoviti pružatelji prijavljuju trošak oko 1.000 dolara ili manje po kućanstvu fierce-network.com, ali upravo za posljednjih 5% ruralnih kuća ti troškovi drastično rastu. Uz sam kabel, optičke mreže zahtijevaju čvorišta ili centralne urede s optičkim terminalima, lokalno napajanje te timove za održavanje i popravke u slučaju prekida. Vrijeme je još jedan izazov – implementacija optike je spora u odnosu na bežične tehnologije. Za izgradnju nove optičke mreže do zajednice mogu trebati mjeseci ili godine. Usprkos tome, dugoročna prednost je budućno neovisna infrastruktura: kad je optika jednom u zemlji, može se obnoviti i povećati kapacitet zamjenom opreme, a troškovi održavanja su relativno niski. Pouzdanost je generalno izvrsna, ali ne i apsolutna – moguće su slučajne štete pri gradnji ili katastrofama što može prekinuti uslugu do popravka. Ukratko, optika zahtijeva značajna početna ulaganja u fizičku infrastrukturu i ograničena je geografijom i ekonomičnog gustoćom naseljenosti.
• Satelitska infrastruktura: Satelitske mreže većinu svojih troškova ulažu u svemirski segment. Izgradnja i lansiranje satelita vrlo je skupo – jedan komunikacijski satelit može koštati stotine milijuna dolara, a lansiranje stotina ili tisuća njih (poput Starlinkovog LEO sazviježđa) povlači stalne visoke troškove raketnih lansiranja. Ipak, svaki satelit može pokriti veliko područje i istovremeno služiti mnogim korisnicima, pa cijena po korisniku može padati s većim opsegom korisnika. Jedan od glavnih izazova za satelitski internet je kapacitet: sateliti imaju ograničenu propusnost (koju određuje frekvencijski spektar i tehnologija na satelitu). Zato su stariji GEO sateliti uvodili stroga ograničenja podataka – jednostavno nisu mogli pružiti neograničen prijenos svim korisnicima pod svojom pokrivenošću. Moderni sateliti visokog kapaciteta i LEO sustavi povećavaju ukupni kapacitet, ali i dalje se susreću s ograničenjima spektra i zagušenjem kako broj korisnika raste ispreview.co.uk. Na zemlji, satelitski internet zahtijeva izgradnju zemaljskih postaja (gateway stanica) koje povezuju satelitsku mrežu s optičkim “core” internetom. Ove gateway točke moraju biti postavljene na mjestima dobrog povezivanja i jasnog neba, često po cijelom svijetu za LEO sustave. Za krajnjeg korisnika, infrastruktura je jednostavnija: satelitski set (antena i modem). Starlink, primjerice, prodaje komplet (antena, stalak, Wi-Fi router) za nekoliko stotina dolara koji korisnici instaliraju sami ispreview.co.uk. Instalacija korisničke opreme je relativno brza (montirati i uključiti), osobito u usporedbi s čekanjem dok optika ne dođe do vašeg doma. Brzina uvođenja velika je prednost satelita – SpaceX može lansirati desetke satelita jednim raketnim letom i omogućiti pokrivenost novog područja znatno brže nego što bi trajala gradnja optičke mreže. No ni lansiranje nije trenutni proces (Starlink još uvijek širi svoju konstelaciju kako bi zadovoljio potražnju). Sateliti također imaju ograničen vijek trajanja (LEO sateliti traže zamjenu svakih 5–7 godina, zbog orbitalne degradacije ili tehnološke obnove), pa mrežu treba stalno nadzirati, održavati i periodično obnavljati satsatelitima. Još jedan izazov: orbitalna dinamika i interferencija – upravljanje tisućama brzih satelita bez sudaranja (rizik od svemirskog otpada) te koordinacija korištenja spektra zahtijevaju visoku tehnologiju i međunarodnu regulativu. Što se tiče pouzdanosti, satelitski internet može biti pogođen solarnim olujama ili kvarovima letjelica, ali mreža s mnogo satelita obično može nadoknaditi probleme jednog uređaja. Kvaliteta veze kod korisnika može se pogoršati u lošem vremenu (kisa ili snijeg mogu oslabjeti signal), dok kod optike to nije slučaj. Zaključno, satelitska infrastruktura briljira u dosezanju bilo koje točke bez troškova kopnene izgradnje, ali nosi velike tehnološke troškove, složenu logistiku te kapacitivna ograničenja s kojima se žičane optičke mreže ne susreću.
• Održavanje i skalabilnost: Održavanje optike često uključuje slanje tehničara radi popravka prekinutih kabela ili nadogradnje opreme, dok kod satelita to podrazumijeva nadzor iz kontrolnih centara i zamjenu satelita nakon isteka životnog vijeka (novim lansiranjima). Širenje optičkog kapaciteta može značiti dodavanje novih vlakana ili zamjenu prijamnika – relativno jednostavno ako je optika već u zemlji. Skaliranje satelitske mreže znači lansiranje više satelita ili korištenje tehnologije veće propusnosti (što također nije trivijalno i neprestano se događa – npr. Starlink stalno lansira nove satelite i eksperimentira s laserskim međusatnetskim poveznicama za bolju učinkovitost). Važno je napomenuti da ekonomija razmjera favorizira satelite u pokrivenosti (jedan satelit može pokriti mnogo novih korisnika), ali preferira optiku u kapacitetu po korisniku (osobito u gusto naseljenim područjima – opskrba grada optikom donosi ogroman zajednički kapacitet pomoću mnogih vlakana, dok bi nekoliko satelita moglo biti preopterećeno potražnjom za podacima urbane populacije).

Često su ove dvije infrastrukture komplementarne. Često viđamo hibridne pristupe: optika se koristi u gradovima i većim naseljima, dok sateliti (ili fiksni bežični pristup) popunjavaju praznine u udaljenim područjima. Države mogu odlučiti subvencionirati optiku gdje god je to ekonomski razumno, a najslabije dostupna područja prepustiti satelitu. Optika i satelit se ponekad i međusobno oslanjaju – primjerice, satelitske gateway postaje spajaju se na optičko jezgro interneta, a optičke mreže u rezervi koriste satelit ili ga koriste za povezivanje dalekih teritorija bez podmorskih kabela. Stalan izazov za politike i pružatelje je pronalaženje ravnoteže ovih tehnologija za postizanje univerzalne pokrivenosti bez pretjeranih troškova.

Usporedba troškova: Instalacija i tekuće naknade za uslugu

Cijena je presudan faktor za mnoge kada uspoređuju mogućnosti interneta. Evo kako se satelitski i optički internet uspoređuju u pogledu početne instalacije i mjesečnih cijena:

• Početni troškovi instalacije/opreme: Ugradnja optike u dom može biti besplatna ili uz malu naknadu za korisnika, ovisno o davatelju usluge i regiji. Mnogi optički ISP-ovi ukidaju naknade za instalaciju ili naplaćuju možda 100 USD ili manje, osobito u konkurentnim urbanim područjima ili uz ugovor. Skupi dio – kopanje rovova, polaganje kabela – često subvencioniraju davatelj ili državne potpore, tako da krajnji korisnik ne plaća pravi trošak infrastrukture izravno (osim kroz mjesečnu naknadu). U novim stambenim naseljima trošak je obično uključen u cijenu izgradnje. Satelitski internet obično zahtijeva od korisnika da kupi specijaliziranu opremu. Starlink na primjer, trenutno cijeni svoj hardverski komplet oko 599 USD u SAD-u (oko 299 £ u Ujedinjenom Kraljevstvu) ispreview.co.uk, iako promocije i regionalne cijene variraju. Neki GEO satelitski pružatelji nude antenu besplatno ili uz malu najamninu ako potpišete ugovor na određeno vrijeme, ali često postoji naknada za najam ili kupnju opreme. Satelitska antena obično zahtijeva profesionalnu ili samostalnu instalaciju (montaža na krov ili stup). Starlink je zamišljen za jednostavnu samoinstalaciju (samo ga usmjerite prema nebu i automatski će se poravnati) ziplyfiber.com, ali ne osjećaju se svi ugodno penjati po krovovima, što može značiti dodatne troškove ako se angažira treća osoba za ugradnju. Ukratko, satelit obično ima veće početne troškove za korisnika zbog opreme, dok je ogroman trošak infrastrukture kod optike “skriven” od potrošača osim naknada za instalaciju koje se često ukidaju.
• Mjesečne naknade za uslugu: Cijene internetskih usluga variraju ovisno o regiji i pružatelju, no mogu se primijetiti neki opći trendovi. Optički internet često je konkurentan cijenom u odnosu na brzinu. U SAD-u, primjerice, uobičajeni gigabitni optički paket može koštati 70–90 USD mjesečno, a neki pružatelji nude promotivne cijene (jedan reklamira 1 Gbps za 50 USD mjesečno ziplyfiber.com). Niži paketi (100 Mbps ili 200 Mbps) mogu biti već od 30–50 USD u nekim tržištima ziplyfiber.com. Cijene u Europi i Aziji za optiku mogu biti čak i niže po megabitu zbog konkurencije. Ukupno, cijena po Mbps kod optike je vrlo niska. Satelitski internet je povijesno bio skuplji za manju brzinu. Tradicionalni GEO satelitski paketi (npr. 25 Mbps) često koštaju 50–150 USD mjesečno, bez uključenog uređaja, i s ograničenjem podataka. Starlink je donekle standardizirao cijene – u SAD-u standardni stambeni paket (neograničeni podaci) košta oko 110–120 USD mjesečno u 2025. godini, uz jeftinije pakete u nekim zemljama u razvoju i skuplje “Priority” ili mobilne pakete za poslovanje ili kampere. Primjer za UK je oko 75 £ mjesečno ispreview.co.uk. Dakle, satelitska usluga je općenito skuplja ili jednaka cijeni najvišeg optičkog paketa, unatoč slabijoj izvedbi. Na primjer, korisnik optike može plaćati 60 USD/mj. za 500 Mbps bez ograničenja, a Starlink korisnik 110 USD/mj. za možda prosječno 100 Mbps. No, kada je satelit jedina opcija, ljudi su često spremni platiti više za povezivost. Struktura troškova se također razlikuje: optički ISP-ovi često zahtijevaju ugovore ili imaju naknade za prijevremeni raskid, dok je Starlink mjesec za mjesec (ali ste opremu platili unaprijed). Neki optički davatelji nude i paket TV/telefon, što može utjecati na percepciju vrijednosti. Prema industrijskim izvješćima, optika obično ispada jeftinija od satelita za jednake razine usluge ziplyfiber.com – dijelom zato što su tekući troškovi optike (održavanje, trošak struje za pojačala) manji od troška održavanja satelitske konstelacije i teleportske mreže.
• Vrijednost i skriveni troškovi: Treba uzeti u obzir i ograničenje podataka i naknade za prekoračenje. Većina optičkih paketa je neograničena, bez dodatnih troškova za veliki promet. Satelitski pružatelji ponekad imaju ograničenja za “prioritetne podatke” – primjerice, Starlink ima Politiku poštene uporabe gdje korisnici koji prekorače određeni prag (npr. 1 TB u mjesecu) mogu biti depriorizirani u satima najveće gužve starlink.com. Klasični satelitski paketi mogu dodatno naplatiti višak prometa ili jednostavno jako smanjiti brzinu nakon limita. To znači da teški korisnici mogu imati veće troškove ili slabiju uslugu na satelitu. Održavanje ili zamjena opreme dodatni su troškovi: korisnik optike obično iznajmljuje ili dobije optički modem/router (ponekad uz malu najamninu 5–10 USD/mj. ili koristi svoj uređaj). Satelitski korisnik posjeduje svoju antenu – ako se pokvari izvan jamstva, zamjena košta nekoliko stotina dolara. S druge strane, optički korisnici obično ne moraju brinuti o troškovima preseljenja; ako se presele u doseg istog pružatelja često će im optiku besplatno ili za malu naknadu instalirati na novoj lokaciji. Kod satelita, tehnički možete uzeti svoju antenu bilo gdje (za Starlink roaming uslugu), ali možda ćete plaćati skuplju roaming naknadu ili preći na drugi paket.

Zaključno, optika je općenito isplativija u odnosu na brzinu i pouzdanost – ako je dostupna. Plaćate manje po megabitu i obično imate manje dodatnih/dodatnih troškova. Satelit je često skuplja opcija za slabije brzine, prvenstveno zbog visokih tehnoloških troškova i nedostatka konkurencije u udaljenim područjima (iako je Starlink natjerao stare pružatelje da malo snize cijene). Računica se mijenja kada se uzmu u obzir područja gdje bi izgradnja optike koštala desetke tisuća dolara po korisniku – tamo je 600 USD za antenu i 100 USD/mj. za satelitski link daleko povoljnije s društvenog aspekta nego polaganje optičke linije, zbog čega satelit i dalje ima svoju ulogu. Za korisnike, kad su obje opcije dostupne, optika je obično isplativija osim ako vam ne trebaju specifične prednosti satelita (mobilnost ili dostupnost). Važno je napomenuti i pojavu 5G fiksnog bežičnog pristupa kao cjenovne konkurencije: mobilni operateri nude kućni internet za otprilike 50–80 USD/mj. bez naknade za instalaciju (samo “plug-and-play” 5G prijemnik). Gdje je dostupan, taj servis cijenom pobjeđuje satelit i konkurira osnovnim kabelskim/optikom paketima, omogućujući nekim korisnicima i treću opciju za širokopojasni pristup.

Nedavni napredak i budući izgledi

Površina internetske povezivosti neprestano se razvija. U posljednjim godinama dva su razvoja posebno privukla pažnju: megakonstelacije niskoorbitirajućih satelita (najosobitije Starlink) i 5G bežični širokopojasni pristup. Ove tehnologije obećavaju premostiti praznine i dovesti performanse bliže optici na različite načine.

• Starlink i sateliti nove generacije: SpaceX-ov Starlink revolucionirao je pojam satelitskog interneta. Raspoređivanjem tisuća LEO satelita, Starlink je drastično smanjio latenciju sa ~600 ms (GEO) na ~30–50 ms te povisio brzine u stvarnim uvjetima na raspon od 50–200 Mbps trailblazerbroadband.com starlink.com. Sredinom 2025. Starlink djeluje s gotovo 7000 satelita u orbiti i oko 1.4+ milijuna aktivnih korisnika u SAD-u (i još više globalno) trailblazerbroadband.com. Konkurentske LEO konstelacije također su u nastajanju: OneWeb (djelomično u funkciji, fokusiran na poslovne/ruralne operatere), Amazonov Projekt Kuiper (spreman za lansiranja prvih satelita), te drugi iz Kine i EU-a u planiranju. Ti sateliti nove generacije često imaju laserske veze među satelitima za usmjeravanje podataka u svemiru, što potencijalno smanjuje potrebu za velikim brojem zemaljskih stanica i dodatno smanjuje latenciju za veze na velikim udaljenostima. Zapravo, Starlink je testirao laserske relejne veze koje bi jednog dana mogle omogućiti da podaci putuju kroz svemir brže nego kroz optiku (jer pravocrtnim putem kroz vakuum mogu preći planetu brže nego dužim zemaljskim rutama). Iako je to scenarij budućnosti, pokazuje da bi sateliti mogli nadopunjavati optiku na specijaliziranim rutama niske latencije. U bližoj budućnosti, Starlink također uvodi Starlink “V2 Mini” satelite s poboljšanim kapacitetom i planove za satelitsko-povezivanje običnih mobilnih telefona (Starlink-om u udaljenim područjima). Svi ti napretci imaju cilj povećati kapacitet i integraciju satelita. Ipak, postoje izazovi: Starlink je doživio pritisak kapaciteta – kako se broj korisnika udvostručio u godini dana, medijalne brzine su u nekim zemljama pale mcsnet.ca. SpaceX na to odgovara lansiranjem još više satelita (uključujući drugu generaciju) te Starship raketa omogućuje uskoro još veće satelite. Regulatorna podrška i spektar su također ključni – vlasti gledaju na satelite kao dio rješenja za širokopojasni internet (američka FCC uključuje satelit u programima financiranja ruralnog širokopojasnog interneta u određenim scenarijima). Ukratko, jaz između satelita i zemaljskog interneta sve se više zatvara zahvaljujući LEO konstelacijama. Do 2025. satelitski internet više nije “zadnje rješenje” ispod razine DSL-a, već za mnoge legitimna širokopojasna usluga. Sljedećih nekoliko godina odlučit će koliko se blizu može približiti optičkim performansama i može li održati kvalitetu kako mreže rastu.
• 5G bazirani širokopojasni internet (fiksni bežični): Uvođenje 5G mobilnih mreža otvorilo je još jedan kanal za brzi pristup internetu: korištenje mobilne tehnologije za isporuku kućnog interneta. Telekomi poput Verizon, AT&T i T-Mobile u SAD-u (i slični globalno) nude 5G Home Internet usluge koje koriste 5G signal s obližnjih baznih stanica kako bi napajali Wi-Fi ruter u kući. Prednost je što koristi postojeću bežičnu infrastrukturu – nema potrebe za polaganjem kabela do kuće. Što se brzina tiče, 5G može biti vrlo impresivan: u idealnim uvjetima (posebno s mmWave spektrom ili srednjim 5G frekvencijama) korisnici mogu imati stotine Mbps. Uobičajene stvarne 5G kućne brzine kreću se od ~100 Mbps pa do 300–500 Mbps broadbandnow.com, a neki korisnici blizu mmWave predajnika mogu postići i gotovo gigabitne brzine. Latencija na 5G je niska – teoretski 1–10 ms, ali u praksi često oko 20–40 ms, slično kabelskim ili DSL vremenima pinga wired.com verizon.com. Stoga 5G fiksni bežični može podržavati igranje i video pozive gotovo kao i žični internet. Nije tako konzistentan kao optika (brzine variraju ovisno o signalu, vremenu, opterećenju mreže itd.), ali usluga napreduje. Pokrivenost 5G kućnim internetom se širi; operateri ciljaju područja s viškom kapaciteta – često predgrađa ili ruralne rubove bez optike, ali s nekim 5G signalom. To je već načelo tržište satelita u nekim zonama, jer ako možete dobiti 100 Mbps na 5G za 50 USD/mj., nećete izabrati 100 Mbps na Starlinku za dvostruku cijenu. Ipak, i dalje postoje praznine u pokrivenosti 5G-om u najruralnijim područjima, posebno onima daleko od baznih stanica. Predstojeća poboljšanja, poput uvođenja srednjih frekvencija i uskoro 6G, nastavit će povećavati bežični kapacitet i brzine. Fiksni bežični pristup (FWA) na 5G smatra se ključnim alatom za dosezanje ruralnih kućanstava koja neće brzo dobiti optiku – brže je i jeftinije za postaviti (samo se montira oprema na toranj i prijemnici). Predviđa se da će FWA imati značajan udio na tržištu kućnog interneta u idućih 5 godina. Ipak, optika je uvijek dugoročno bolje rješenje gdje se može ekonomski postaviti, a često i 5G infrastruktura koristi optičku podlogu (jer 5G tornjevi zahtijevaju optički “backhaul”). Ukratko, 5G i satelit nisu samo u konkurenciji već i zajednički šire kartu dosega interneta u dosad zapostavljena područja. Mogle bi se i povezati: spomenute su satelitske direkt-to-phone usluge u razvoju (Starlink s T-Mobileom, AST SpaceMobile satelitsko-mobilni hibrid itd.), čime bi samo nebo postalo 5G bazna stanica.
• Ostali važni napretci: Ni optički svijet ne stoji. Optička tehnologija napreduje s novim standardima poput XGS-PON i 25G/50G PON, koji omogućuju multigigabitne kućne veze preko postojećih optičkih niti. Radi se i na smanjenju latencije na optici za specijaliziranu primjenu (iako je ona već vrlo niska, dodatnom optimizacijom ruta i više direktnih veza mogu se uštediti milisekunde što će u budućnosti biti važno za vrhunske aplikacije kao što su visoko-frekventno trgovanje ili VR/AR). Dodatno, inicijative za pojednostavljenje postavljanja optike – poput jeftinijih tehnika polaganja, mikrotuneliranja ili čak inovacija kao što je Alphabetov Project Taara (koji koristi laserske zrake kroz zrak kao “bežičnu optiku”) – mogli bi ubrzati širenje optike. Kod satelita se ispituju više frekvencijske pojaseve (poput V-pojasa) i nove tehnike modulacije za povećanje kapaciteta. U budućnosti bismo mogli vidjeti geo-satelite s ugrađenom obradom i većim propusnim kapacitetom kako nadopunjuju LEO konstelacije za gusto naseljena područja. Također, integracija satelita s 5G je trend: standardi za ne-terestričke mreže (NTN) u 5G omogućit će telefonima da besprijekorno koriste satelit izvan dometa mobilne mreže – u skoroj budućnosti telefoni bi mogli koristiti satelitski internet automatski ako zatreba, bez da korisnik išta primijeti.

Gledajući unaprijed, širokopojasni ekosustav 2025. i dalje oblikuje se kao kombinacija optike, 5G i satelita, od kojih svaki ima svoje optimalno područje primjene. Optika će nastaviti širiti urbanim/podurbanim zonama i ostaje standard za najvišu kvalitetu povezivanja. Satelitske konstelacije poput Starlinka popunjavat će praznine u pokrivenosti i služiti mobilnim/putujućim korisnicima, s brzinama koje se približavaju zemaljskim uslugama. 5G fiksni bežični nudit će konkurentnu alternativu gdje postoji kvalitetan mobilni signal, moguće po nižoj cijeni ili za korisnike koji cijene jednostavnu instalaciju. Za korisnike to znači više opcija i tehnologija koje se natječu da im pruže brzi internet. Za udaljene ili ruralne krajeve ovo znači smanjenje digitalnog jaza: ako nema optike, možda će LEO sateliti ili 5G privremeno donijeti širokopojasni pristup. Svaka tehnologija ima svoju ulogu: optika za kapacitet i najnižu latenciju, satelit za doseg, a 5G za fleksibilno bežično postavljanje. Umjesto da se međusobno isključuju, očekuje se nastavak “šarenog” rješenja gdje različite tehnologije rade zajedno da zadovolje rastuće globalne potrebe za povezivanjem.

Zaključak

Uspoređujući satelitski i optički internet, postaje jasno da je optički širokopojasni internet superioran prema čistim performansama – nudi najnižu latenciju, najveći propusni opseg i najpouzdaniju uslugu, čineći ga idealnim za gotovo sve zahtjevne aplikacije, od streaminga i gaminga do rada na daljinu. Ako imate pristup optici (ili usporedivoj žičanoj usluzi poput kabela), ona će općenito pružiti bolje i isplativije internetsko iskustvo od bilo koje satelitske opcije. Satelitski internet, međutim, ima neprocjenjivu ulogu tamo gdje žičane mreže ne dopiru. Zahvaljujući inovacijama poput Starlinkove LEO konstelacije, satelitska povezanost u 2025. godini daleko je od sporih, tromih usluga iz prošlosti: sada pruža stvarno širokopojasne brzine i može podržati najčešće aplikacije, iako s ponekim kompromisima u konzistentnosti. Za ruralne stanovnike, digitalne nomade, brodove na moru ili područja pogođena kvarovima infrastrukture, satelit je često jedina veza sa svijetom, a iz godine u godinu postaje sve bolji. Izbor između satelita i optike na kraju ovisi o dostupnosti i potrebama. Ako živite u dobro pokrivenom području, optika je očit pobjednik za kućni internet. No, za one u nedovoljno pokrivenim regijama, satelit je možda jedini izvediv izbor – i dobro je što su ga najnovija dostignuća znatno unaprijedila. Također, hibridni pristupi su sve češći: možete koristiti optiku kao glavni spoj i imati satelitsku rezervu za sigurnost, ili koristiti satelit za udaljene lokacije, dok optika povezuje centralna mjesta.

Ukratko, optički vs. satelitski internet nije ravnopravna borba – sve ovisi o kontekstu. Optika vodi u brzini, latenciji i često cijeni, čineći je poželjnim rješenjem za zahtjevnu upotrebu. Satelit pobjeđuje u pokrivenosti i lakoći implementacije, omogućujući pristup internetu tamo gdje će doći do optike trebati godine ili desetljeća (ako ikad). Obje tehnologije će koegzistirati, a uz razvoj 5G mobilnih mreža, budućnost interneta bit će prožeta raznolikim tehnološkim rješenjima koja djeluju zajedno. Kako ulazimo u razdoblje nakon 2025., nastavak ulaganja u optiku donijet će ultra brze brzine za sve više korisnika, dok će satelitske konstelacije rasti i razvijati veću propusnost i nižu latenciju. Ovaj komplementarni napredak pridonosi tome da jednog dana, bez obzira gdje živite – u centru grada ili kolibi u divljini – možete pristupiti internetu brzu i stabilnu vezu. Jaz između satelitskog i zemaljskog širokopojasnog pristupa znatno se suzio, a dodatne inovacije mogle bi ga još više smanjiti, ali za sada optika ostaje zlatni standard, dok satelit igra ključnu ulogu mosta za povezivanje nepovezanih.

Izvori:

1. Trailblazer Broadband – Optički broadband u doba Starlinka (2025) trailblazerbroadband.com trailblazerbroadband.com
2. Ziply Fiber – Optika vs. satelitski internet: Usporedba ziplyfiber.com ziplyfiber.com
3. Medium (RocketMe Up Networking) – Satelit vs. tradicionalni broadband – Komparativna analiza medium.com medium.com
4. ISPreview UK – Ookla Q4 2024 studija Starlink performansi (veljača 2025.) ispreview.co.uk ispreview.co.uk
5. USDA (FCC izvješće) – Statistika pristupa ruralnom i urbanom širokopojasnom internetu usda.gov
6. Fierce Telecom – Trošak postavljanja optike u ruralnoj Americi (2022.) fierce-network.com fierce-network.com
7. Starlink (SpaceX) – Službene specifikacije (2023/24) starlink.com
8. Satmarin – Latencija satelitskog interneta (2018.) satmarin.com satmarin.com
9. Starlink Installation Pros – Starlink za gaming (iskustvo korisnika) starlinkinstallationpros.com
10. WIRED – Što je 5G kućni internet? (2024.) wired.com
11. BroadbandNow – Brzine 5G kućnog interneta (2024.) broadbandnow.com
12. MCSnet Blog – Starlink vs. performanse optike u Alberti (2024.) mcsnet.ca mcsnet.ca